Životni vijek u Hrvatskoj tri godine kraći od prosjeka EU-a

Očekivani životni vijek u Hrvatskoj sve je dulji, ali i dalje zaostaje za prosjekom EU-a za oko tri godine, pokazuje izvješće o stanju zdravlja u EU-u u 2019. godini, koje pokazuje da Hrvatska zaostaje u gotovo svim segmentima za europskim prosjekom.

Premda se očekivani životni vijek u Hrvatskoj povećao za 3,4 godine između 2000. i 2017. (sa 74,6 na 78 godina), razlika u odnosu na prosjek EU-a ostala je gotovo nepromijenjena (2,9 godina), navodi se u "Pregledu zdravlja i zdravstvene zaštite", koji je predstavljen u petak u Školi narodnog zdravlja "Dr. Andrija Štampar", javila je Hina.

Pročitajte još

Koliki je zaista životni vijek čovjeka?

Riječ je o pregledu koji svake dvije godine izrađuju međunarodna Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj te Europski opservatorij za zdravstvene sustave i politike. Pregled donosi ključne podatke o stanju zdravlja i analizu zdravstvenog sustava za 28 zemalja Europske unije, Island i Norvešku.

U pregledu se navodi da u Hrvatskoj socijalne nejednakosti manje utječu na očekivanu životnu dob nego u ostalim zemljama EU-a, a osobito je to naglašeno kod ženske populacije. Naime, u Hrvatskoj žene s nižim obrazovanjem u prosjeku žive samo 1,6 godina kraće nego žene s visokim obrazovanjem, dok na razini EU-a ta razlika iznosi 4,1 godinu.

Hrvatska znatno zaostaje za prosjekom Unije i u kvaliteti života u starosti. Hrvati u dobi od 65 godina mogu očekivati da će poživjeti još 17,4 godine, što je dvije godine više nego 2000. Međutim, manje od pet godina tijekom tog razdoblja živjet će u dobrom zdravlju, a više od 12 godina s nekom od teških kroničnih bolesti. Za usporedbu, građani Europske unije u prosjeku nakon 65. u dobrom zdravlju žive još 10 godina.

Niža životna dob i slabija kvaliteta života u starosti posljedice su loših životnih navika, ali i neučinkovitog zdravstvenog sustava. Na to ukazuju brojni pokazatelji vezani uz preventivne aktivnosti i liječenje teških bolesti.

Nešto više od polovice svih smrti u Hrvatskoj može se pripisati faktorima ponašanja, uključujući prehrambene faktore, pušenje, alkohol i nisku tjelesnu aktivnost. Po navedenim rizičnim faktorima premašujemo prosjek EU-a, posebno vezano uz prehrambene navike i pušenje.

Jedan je od razloga za tu postojanu razliku nedovoljna učinkovitost intervencija javnog zdravstva. Politike protiv pušenja nedovoljno su razvijene, pušenje u zatvorenim javnim prostorima i dalje je rašireno, a stopa tinejdžera pušača treća je najviša u EU-u. Stope pretilosti su u porastu, posebno među djecom. Smrtnost koja se može spriječiti daleko je iznad prosjeka EU-a.