Vaš jedinstveni miris može vam dati naznake o tome koliko ste zdravi

Svake sekunde stotine kemikalija isparavaju iz naših tijela u zrak, prenosi IFL Science. Ove se kemikalije lako oslobađaju u zrak jer imaju visok tlak pare, što znači da ključaju i pretvaraju se u plinove na sobnoj temperaturi. Daju naznake o tome tko smo i koliko smo zdravi.

Još od vremena stare Grčke znamo da mirišemo drugačije kad nam nije dobro. Dok se danas oslanjamo na analizu krvi, starogrčki liječnici koristili su se mirisom za dijagnosticiranje bolesti. Ako su osjetili vaš dah i opisali ga kao fetor hepaticus (što znači loša jetra), to je značilo da ste izloženi riziku zatajenja jetre.

Ako je nečiji zadah sladak ili voćni, liječnici su mislili da to znači da se šećeri u probavnom sustavu ne razgrađuju, i da ta osoba vjerojatno ima dijabetes. Znanost je od tada pokazala da su stari Grci bili u pravu - zatajenje jetre,  dijabetes i mnoge druge bolesti uključujući zarazne bolesti, daju vašem dahu karakterističan miris.

Godine 1971. kemičar Linus Pauling, dobitnik Nobelove nagrade, izbrojao je 250 različitih plinovitih kemikalija u dahu. Ove plinovite kemikalije nazivaju se hlapljivim organskim spojevima ili HOS-evima.

Od Paulingova otkrića, drugi su znanstvenici otkrili još stotine HOS-eva u našem dahu. Naučili smo da mnogi od tih HOS-eva imaju karakteristične mirise, ali neki nemaju miris koji naš nos može osjetiti.

Znanstvenici vjeruju da, bez obzira na to ima li VOC miris koji naš nos može otkriti ili ne, može otkriti informacije o tome koliko je netko zdrav.

Početak Parkinsonove bolesti kod jednog Škota identificirala je njegova supruga, umirovljena medicinska sestra Joy Milner, nakon što se uvjerila da se način na koji miriše promijenio, godinama prije nego što mu je dijagnosticirana 2005. Ovo otkriće dovelo je do istraživačkih programa koji uključuju Joy Milner kako bi se točno identificirao miris ove bolesti.

Psi mogu nanjušiti više bolesti od ljudi zbog svog boljeg njuha. Ali tehnološke tehnike, poput analitičkog alata spektrometrije mase, bilježe još suptilnije promjene u VOC profilima koji se povezuju s bolestima crijeva, kože i dišnog sustava, kao i neurološkim bolestima poput Parkinsonove bolesti. Istraživači vjeruju da će se jednog dana neke bolesti dijagnosticirati jednostavnim disanjem u uređaj.

Pročitajte još

Zaustavite loš zadah iz usta uz pomoć iz prirode

Odakle dolaze VOC-ovi?

Dah nije jedini izvor HOS-eva u tijelu. Također se ispuštaju iz kože, urina i izmeta.

VOC iz kože rezultat je milijuna lojnih žlijezda koje uklanjaju metabolički otpad iz tijela, kao i otpad koji stvaraju bakterije i drugi mikrobi koji žive na našoj koži. Znojenjem se stvaraju dodatne hranjive tvari koje ove bakterije metaboliziraju, što može rezultirati posebno mirisnim HOS-evima. Miris znoja ipak čini samo dio mirisa HOS-eva.

Našu kožu, i crijevne mikrobiome čini ravnozeža ovih mikroba. Znanstvenici misle da utječu na naše zdravlje, ali još ne razumijemo puno o tome kako taj odnos funkcionira.

Za razliku od crijeva, kožu je relativno lako proučavati – možete prikupiti uzorke kože od živih ljudi bez potrebe da ulazite duboko u tijelo. Znanstvenici misle da VOC kože može dati uvid u to kako bakterije mikrobioma i ljudsko tijelo rade zajedno kako bi nas održali zdravim i zaštitili nas od bolesti.

U laboratoriju mog tima istražujemo može li VOC potpis kože otkriti različita svojstva osobe kojoj pripada. Ovi signali u VOC potpisima kože vjerojatno su način na koji psi razlikuju ljude po mirisu.

Nalazimo se u relativno ranoj fazi u ovom području istraživanja, ali smo pokazali da možete razlikovati muškarce od žena na temelju toga koliko su HOS-evi iz kože kiseli. Koristimo masenu spektrometriju da bismo to vidjeli jer prosječni ljudski nos nije dovoljno iskusan da otkrije te HOS-eve.

Također, možemo predvidjeti dob osobe s razumnim stupnjom pouzdanosti, do nekoliko godina prema VOC profilu kože. To nije iznenađujuće s obzirom na to da se oksidativni stres u našem tijelu povećava kako starimo. Oksidativni stres događa se kada su razine antioksidansa niske i uzrokuje nepovratna oštećenja naših stanica i organa. 

Ne samo da su VOC-i odgovorni za osobni miris – koriste ih biljke, insekti i životinje kao komunikacijski kanal. Biljke su u stalnom VOC dijalogu s drugim organizmima uključujući oprašivače, biljojede, druge biljke i njihove prirodne neprijatelje poput štetnih bakterija i insekata. HOS-evi koji se koriste za ovaj uzajamni dijalog poznati su kao feromoni.

Što je znanost pokazala o ljubavnim feromonima?

U životinjskom carstvu postoje dobri dokazi da VOC-i mogu djelovati kao afrodizijaci. Miševi, na primjer, imaju mikrobe koji pridonose posebno smrdljivom spoju koji se zove trimetilamin, što omogućuje miševima da provjere vrstu potencijalnog partnera. Svinje i slonovi također imaju spolne feromone.

Moguće je da ljudi također proizvode HOS za privlačenje savršenog partnera. Znanstvenici tek trebaju u potpunosti dekodirati kožu – ili druge HOS-eve koji se oslobađaju iz naših tijela. Ali dosadašnji dokazi o ljudskim feromonima ljubavi, u najboljem su slučaju kontroverzni. Jedna teorija kaže da su se izgubili prije otprilike 23 milijuna godina kada su primati razvili puni vid u boji, i počeli se oslanjati na svoj poboljšani vid pri odabiru partnera.

Međutim, vjerujemo da, bez obzira na to, postoje li ljudski feromoni ili ne, HOS-i kože mogu otkriti tko smo i kakvi smo, u smislu stvari kao što su starenje, prehrana i kondicija, plodnost, pa čak i razina stresa. Ovaj potpis vjerojatno sadrži markere pomoću kojih možemo pratiti svoje zdravlje i dijagnosticirati bolest.