Nakon više od tri desetljeća predanog rada i profesionalnog angažmana, u mirovinu je otišla dugogodišnja glavna sestra Sveučilišna klinička bolnica Mostar Zdravka Lončar.
Njezin odlazak obilježen je emotivnim oproštajem kolega i suradnika, koji su istaknuli njezin izniman doprinos razvoju sestrinstva i svakodnevnom funkcioniranju bolnice.
U ime medicinskih sestara, od Zdravke Lončar oprostila se Ivana Begić, glavna sestra Klinike za onkologiju, naglasivši da je njezina uloga nadilazila okvir bolnice te da je ostavila dubok trag u sestrinskoj profesiji u cjelini.
"Hvala vam na svemu. Bili ste naša prijateljica, savjetnica i osoba koja je postavila snažne temelje sestrinstva te gradila mostove suradnje s drugim institucijama", poručila je Begić.
-webp.webp&w=1920&q=75)
Ravnatelj bolnice Ante Kvesić podsjetio je na zajedničke izazove proteklih desetljeća, istaknuvši da je Zdravka Lončar bila jedan od ključnih oslonaca u radu ustanove.
"Puno smo toga zajedno prošli, od ratnih godina do danas. Njezin je rad bio iznimno zahtjevan, a odgovornost golema", rekao je Kvesić, zahvalivši joj na dugogodišnjoj predanosti.
Vidno dirnuta oproštajem, Zdravka Lončar kazala je kako joj odlazak u mirovinu nije lagan, ali da osjeća zahvalnost i zadovoljstvo.
"Ovo je moj posljednji radni dan i nije mi jednostavno. Ipak, sretna sam što u mirovinu odlazim dobrog zdravlja i sa spoznajom da sam imala izvrsne suradnike. Sve izazove rješavali smo zajedno", istaknula je Lončar.
-webp.webp&w=1920&q=75)
Na njezin doprinos osvrnula se i pomoćnica ravnatelja za pravne, kadrovske i opće poslove Iva Babić, naglasivši da bolnica ne gubi samo glavnu sestru, nego i osobu koja je godinama bila simbol stabilnosti i profesionalnosti.
"Zdravka je institucija sama za sebe. Iza čvrste vanjštine krije se veliko i toplo srce, uvijek spremno pomoći i pronaći rješenje", kazala je Babić.
Odlaskom Zdravke Lončar u mirovinu Sveučilišna klinička bolnica Mostar ostaje bez jedne od svojih ključnih figura, no njezino nasljeđe ostaje utkano u generacije medicinskih sestara i u svakodnevni rad ustanove kojoj je posvetila velik dio svog života.
