U Bosni i Hercegovini gojazno je 57 posto ljudi, navodi se u istraživanju kojeg je prove Institute for Health Metrics and Evaluation Sveučilišta u Washingtonu koji je usporedio indeks mase tijela (Body Mass Index, BMI) u više od 180 zemalja svijeta, piše Deutche Welle.
Što se regije tiče, u postotcima Srbija stoji najbolje od zemalja regiona – gojazno je 55,6 posto ljudi, dok u Hrvatskoj i Sloveniji taj postotak iznosi oko 63.
Istraživanje je pokazalo kako je, dok je 1980. bilo tek 857 milijuna osoba u svijetu koje se mogu smatrati gojaznima, prošle godine ih već bilo oko dvije milijarde i sto milijuna.
Gojaznost, o kojoj je studija objavljena u uglednom medicinskom časopisu Lancet, izračunata je indeksom, a prema tom indeksu (težina osobe dijeli se sa kvadraturom njegove visine), svi koji imaju vrijednost iznad 25 smatraju se gojaznima. Oni s vrijednostima preko 30 se smatraju pretilima, a prema ovoj studiji i takvih ima oko 671 milijun.
Studija potvrđuje mnoge stereotipe pa tako i uobičajenu pretpostavku da najviše takvih osoba živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Ali njihov broj je u posljednjih tridesetak godina značajno porastao u baš svakoj zemlji svijeta: veliki rast je i u arapskim zemljama poput Egipta, Saudijske Arabije i Omana.
Ako se promatraju apsolutne brojke, prijestolnica gojaznosti je mnogoljudna Kina gdje se čak 300 milijuna osoba može smatrati gojaznim. Slijede Sjedinjene Države (160 milijuna), Indija (150), Brazil (74) i Rusija (68). I Njemačka je među deset zemalja koja broji najviše gojaznih, čak 41 milijun. Drugim riječima, oko 64 posto muškaraca i 49 posto žena u Njemačkoj stručnjaci ove studije smatraju predebelima.
Deutche Welle piše kako svima može biti utjeha i kraljevina Tonga na jugu Pacifika. Ova malena država na 169 otoka uporno ignorira sve recepte i savjete za dijetu kojima smo obasuti iz svih medija i s 85 posto pretilih 2013. je ponovo rekorder po broju gojaznih na čitavoj planeti. Tužan zaključak studije je da su najvitkiji ljudi u – Sjevernoj Koreji.
Iako je golema medijska pažnja za ovo istraživanje treba dodati da indeks tjelesne mase čak ni u medicinskim krugovima nije prihvaćen kao mjerilo gojaznosti ili čak pretilosti, jer ne oslikava pravi udio mišićnog i masnog tkiva nekog tijela. Tako i sportaši po ovoj američkoj statistici ispadaju praščići, a muškarac visok metar i osamdeset smije biti težak tek sedamdesetak kilograma da bi bio normalan. A tu bi se i svaki normalan liječnik ozbiljno zabrinuo zbog neuhranjenosti.