Sve više žena pije: Broj alkoholičarki približava se broju alkoholičara

''Kada sam bila mlađa, znala sam s društvom popiti pokoju čašicu, ali nakon muževe smrti doslovno sam se uništavala. Ponekad bih u osami vlastitog doma znala popiti i litru votke na dan. Dogurala sam dotle da sam se sama sebi smučila, nisam se više mogla pogledati u zrcalo. Napokon sam shvatila da moram potražiti pomoć'', rekla je za večernji list Brođanka koja već desetak godina uspješno apstinira od alkohola.

Što to radiš od sebe?

Osjećala je da tone. Morala je ujutro nešto popiti da bi mogla funkcionirati, ali to joj nije bilo dovoljno pa bi za tijekom pauze na poslu "skočila" u trgovinu preko puta po još jednu bocu. Pila je sve što bi joj došlo pod ruku, ali uglavnom žesticu. Sve dok jednog jutra nije došla na posao i rekla kolegama i šefu da ide k liječniku jer više nije imala snage lagati im.

''Nije mi bilo teško priznati da sam alkoholičarka. Ja nisam završila hospitalizirana niti sam imala halucinacije. Jednostavno sam sama sebi rekla: "Čekaj, dosta je, što to radiš od sebe?" Raščistila sam sa sobom. Danas, kada vidim da netko pije, točno znam kako se osjeća i ne želim to ponovno proživljavati'', rekla je Brođanka.

Statistika kaže da u Hrvatskoj ima oko 250 tisuća ovisnika o alkoholu. Muškarci se još uvijek opijaju više od žena, ali omjer muškog prema ženskom alkoholizmu nekada je bio 10:1, a sada je 3,5:1. Nakon emancipacije i promjene društvenih odnosa žene su počele više i učestalije piti pa se alkoholizam i kod njih razvija kao kod muškaraca. Prevalencija konzumacije alkohola je 94,1 posto kod muškaraca te 87,6 posto kod žena. Barem jednom u dva dana alkohol u prosjeku konzumira 22,6 posto muškaraca i 6,7 posto žena.

Ženski alkoholizam ima svoje specifičnosti i obično u pozadini krije neku drugu bolest poput anksioznosti ili depresije. Žene su u liječenju najčešće same, jer alkoholizam se kod njih obično razvija u srednjoj životnoj dobi, u situacijama kada su razvedene, udovice ili im pak suprug pije. Njihove obitelji nerado sudjeluju u njihovu liječenju.

''Različite situacije dovode do toga da žene počnu piti. Ponekad je to nezadovoljstvo u braku, a ponekad se nisu ostvarile u nekim pitanjima, primjerice na poslu ili kao majke. U nekim slučajevima razlog je to što dođu u fazu menopauze, gdje onda dolazi do disbalansa hormona, a neke su čak bile izložene seksualnom nasilju pa su se odale alkoholu umjesto da potraže stručnu pomoć'', objašnjava magistra sestrinstva Višnja Petrović, stručna terapeutkinja u jedinom ženskom klubu liječenih alkoholičara u Hrvatskoj "Vita" iz Slavonskog Broda.

Alkoholičarke su, za razliku od alkoholičara, dodatno stigmatizirane jer je kod nas normalno da pije muškarac, ali ne i žena. Ispred njih je dvostruki zid predrasuda – zbog toga što piju i što su žene. Osuda društva i obitelji mnogo je veća kada pije žena nego muškarac. Njihova borba zato je dosta teška pa mnoge od nje i odustanu. Okidač ove ovisnosti kod žena često je opsjednutost savršenošću, što dovodi do pritiska s kojim se ne znaju nositi pa izlaz traže u alkoholu. Tu počinju problemi.

Pila je gajbu piva na dan

Žene koje piju nisu dobre prema sebi. Kada piješ, ne znaš što radiš. Mozak ne funkcionira dobro. Ako su djeca mala, ne mogu voditi brigu o njima. Ako suprug radi ili je na terenu, a žena je pijana, to znači da djeca ne mogu normalno funkcionirati, ne mogu otići u školu. Velika je odgovornost biti majka i trijeznoj osobi, a kamoli pijanoj.

''Ne možete ni zamisliti o kojim se količinama pića tu radi. To je litra jegera, litra vina dnevno. Sjećam se jedne starije gospođe koja je pila gajbu piva na dan. To je strašno! Ima i žena koje tijekom tjedna funkcioniraju, ali se zato vikendom ubijaju"'', govori Višnja Petrović.

Za razliku od žene s početka naše priče, alkoholičarke se rijetko same prijavljuju na liječenje. Ponekad se na to odluče tek kad im socijalna skrb zaprijeti oduzimanjem djece, a ponekad se toliko "ubiju" alkoholom da moraju doći u bolnicu na detoksikaciju. Čak i kada završe u klubu, ispočetka im je teško priznati da su ovisne. Prihvatit će da postoji neki problem koji ih je natjerao da posegnu za čašicom, ali ne i da su alkoholičarke.

Zbog stigmatizacije rijetko odlaze na društvene događaje. Stručnjaci su složni da borba protiv stigmatizacije mora biti puno izraženija. Cilj je da se žene osnaže da mogu govoriti o svojim iskustvima, izaći s tim u javnost i jasno reći: "Da, to je moj problem", a da pritom budu prihvaćene.

''Žene svoju ovisnost dosta dobro skrivaju. Obično piju kao solo drinkeri, poslije posla, kada nitko ne vidi. Zatvore se u svoja četiri zida i piju. Sklanjanju se od djece da ona to ne primijete. Liječe se također u tajnosti, obično ni poznanici ni obitelj ne znaju da su na liječenju. Suprug, ako i zna za liječenje, ne dolazi joj kao podrška'', ističe terapeutkinja.

Klub im pomaže da steknu samopouzdanje

Prema nekim procjenama, u Hrvatskoj ima oko 60 tisuća alkoholičarki. Samo u Brodsko-posavskoj županiji više ih je od 2500, a još toliko žena prekomjerno pije.

Činjenica da se žene lakše otvaraju u ženskom nego u mješovitom društvu bio je razlog da se 2007. godine u Slavonskom Brodu osnuje prvi i zasad jedini ženski klub liječenih alkoholičara u Hrvatskoj "Vita". Korisnice su u dobi od 30 do 65 godina, mnoge imaju i obitelj, djecu, muževe.

Sve one postale su svjesne da čašica ništa ne rješava i da se problemi ne utapaju u alkoholu. Dolasci na sastanke pomažu im da steknu samopouzdanje i osjećaju se bolje. Svaka ima svoj krug prijatelja, ali jedino se unutar kluba dobro razumiju i mogu se jedna drugoj otvoriti i izjadati.

''Imamo članica koje već 15 godina dolaze u klub i uspješno apstiniraju. One pomažu drugim ženama koje su tek došle u njihovoj borbi'', kaže terapeutkinja Višnja Petrović.