Mnogi roditelji vjeruju da su bočice i čaše od nehrđajućeg čelika među najsigurnijim izborima za djecu. Međutim, stručnjaci upozoravaju da situacija nije uvijek tako jednostavna, osobito kada se u takvim posudama duže vrijeme nalaze kiseli napitci poput soka od naranče, limunade ili drugih voćnih sokova.
Na društvenim mrežama posljednjih se mjeseci šire upozorenja kako bi kiseline iz voća mogle reagirati s metalnom površinom te uzrokovati otpuštanje određenih metala u piće. Iako se takve tvrdnje često prenose bez znanstvenog konteksta, kemijski proces koji stoji iza njih doista postoji.
Nehrđajući čelik nije potpuno inertan materijal. Izrađen je od željeza uz dodatak kroma, nikla i drugih metala koji stvaraju zaštitni sloj na površini. Upravo taj sloj čini ga otpornim na koroziju. No kada su posude izložene vrlo kiselim sadržajima tijekom duljeg razdoblja, posebno ako su oštećene, izgrebane ili izrađene od jeftinijih legura, može doći do otpuštanja malih količina metala.
Istraživanja su pokazala da se u određenim uvjetima mogu osloboditi tragovi nikla i kroma. Kod većine zdravih osoba količine su vrlo male i ne predstavljaju zdravstveni problem. Međutim, kod djece koja imaju alergiju na nikal ili povećanu osjetljivost, takva izloženost može izazvati neželjene reakcije.
Posebno se upozorava na dugotrajno držanje limunade, soka od limuna, soka od naranče, gaziranih pića, kombuche ili napitaka koji sadrže ocat u metalnim posudama. Što je napitak kiseliji i što dulje stoji u posudi, veća je mogućnost kemijske reakcije.
Stručnjaci zato preporučuju da se za kisela pića, osobito kada ih djeca konzumiraju svakodnevno, koriste staklene boce ili kvalitetne posude s unutarnjom zaštitnom oblogom namijenjene upravo za takve napitke. Nehrđajući čelik i dalje se smatra sigurnim za vodu te za većinu napitaka koji se ne zadržavaju dugo u posudi.
Važno je naglasiti da ne postoji dokaz da povremeno ispijanje soka iz kvalitetne boce od nehrđajućeg čelika predstavlja ozbiljnu zdravstvenu opasnost. Problem nastaje kada se kiseli napitci satima ili danima nalaze u takvim posudama, osobito ako je riječ o proizvodima slabije kvalitete.
Roditelji koji žele dodatno smanjiti rizik trebali bi izbjegavati dugotrajno čuvanje limunade i voćnih sokova u metalnim bocama te birati staklene ili druge kemijski inertne materijale za svakodnevnu uporabu. Jednostavna promjena navike može pomoći da dječji napitci ostanu upravo ono što trebaju biti – osvježavajući i sigurni.