Smirivanje beba mobitelom može ostaviti na njih trajne posljedice

Koliko bi vremena mala djeca trebala provoditi pred ekranima? Ako pitate stručnjaka za ovo područje, njemačkog neuroznanstvenika Manfreda Spitzera, odgovor je vrlo jednostavan - djeca uopće ne bi trebala biti izložena ekranima. Razloge za to naveo je u svojim radovima i knjigama, kao i na brojnim konferencijama na kojima je gostovao.

Pročitajte još

Irina Pandža: Najveća opasnost za djecu je izloženost ekranima

No teorija je jedno, a praksa drugo te je mnogim roditeljima danas najlakše bebi dati mobitel ili tablet u ruke i tako je utišati i dobiti malo mira. To se čini lakšim načinom odgoja djece, no kao i u brojnim drugim situacijama, lakši način u biti je dugoročno teži jer posljedice koje ekrani pred očima male djece mogu ostaviti nisu bezazlene.

To pokazuju brojne studije, među ostalima i istraživanje koje je nedavno objavljeno u JAMA Pediatrics, a temelji se na istraživanju koje je nad više od sedam tisuća beba provedeno u Japanu. U istraživanju znanstvenici su pratili vrijeme korištenja ekrana do navršenih godinu dana, nakon čega su pratili njihov razvoj u različitim kategorijama poput komunikacija, motorike, društvenosti, rješavanja problema itd. u vrijeme kada su ta djeca navršila 2 i 4 godine.

Ti su rezultati prilično zabrinjavajući te se pokazalo kako će takva djeca zaostajati za vršnjacima kada su u pitanju komunikacijske vještine i rješavanje problema.

Uništavanje kreativnosti

Naime, pokazalo se kako su djeca koja su pred ekranima provodila do četiri sata dnevno imaju trostruko veći rizik od razvijanja problema s komunikacijom i rješavanjem problema.

Za bebe koje su s ekranima provodile čak više od toga taj je rizik gotovo pet puta veći kada je u pitanju razvoj komunikacijskih vještina te je dvostruko veći rizik da će do druge godine zaostajati za svojim vršnjacima i po pitanju osobnog i društvenog razvoja. Također, postoji i 1,74 puta veći rizik od slabijeg razvijanja motoričkih vještina.

Kako je objasnio psihijatar Zishan Khan, a prenijeli su na stranici Parents.com, studija jasno pokazuje da, što je više vremena dijete izloženo ekranima, postoje veći rizici da će naknadno imati poteškoća s razvojem. On je naglasio kako djeca trebaju svoje komunikacijske vještine razvijati na temelju interakcije s drugim ljudima, uključujući i roditelje i braću i sestre, pri čemu je komunikacija licem u lice od velike važnosti.

Na Parents.com podsjećaju i na ranija upozorenja znanstvenika vezana za ekrane koji djeci zamjenjuju klasične igrače. Za razliku od slaganja slagalica ili igranja s kockicama, u gledanju nekog videa na YouTubeu nema nikakve kreativnosti niti se djeca uče rješavanju problema.

Pad motivacije

Također, zbog ekrana djeci pada motivacija za takvom vrstom igre te su, umjesto kreativnosti i razmišljanja, djeca izložena naglim promjenama slika, jarkim bojama i konstantnoj buci zbog koje su prestimulirana. Zato više nemaju strpljenja za sporije aktivnosti koje su važne za učenje, objasnila je psihijatrica specijalizirana za ponašanje djece i odrasle Sogand Ghassemi.

Iako npr. Spitzer smatra kako je i jedna minuta tijekom koje dijete ima telefon u ruci previše, u nekim slučajevima i nakratko to se može tolerirati - npr. kada dijete razgovara preko videopoziva s bakama i djedovima ili ako će ga to smiriti nakratko dok se roditelji tuširaju, naprave ručak ili slično.

Treba naglasiti i ograničenja istraživanja jer su se znanstvenici oslonili na podatke samih roditelja, koji im možda nisu dali prave podatke o vremenu koje su njihova djeca provodila pred ekranima, a postoji mogućnost da su neki roditelji prikazali da je napredak njihove djece veći u odnosu na stvarno stanje.