Nikada nisu pušili, a oboljeli su: U porastu slučajevi raka pluća kod nepušača

Rak pluća ostaje najsmrtonosniji oblik raka u svijetu. U 2022. godini registrirano je oko 2,5 milijuna novih slučajeva, a više od 1,8 milijuna ljudi izgubilo je život.

Iako je pušenje i dalje vodeći uzrok bolesti, udio oboljelih koji nikada nisu pušili stalno raste – danas čini između 10 i 20 posto svih dijagnoza.

Stručnjaci upozoravaju da se rak pluća kod osoba koje nikada nisu pušile razlikuje po svojim molekularnim obilježjima i zahtijeva poseban dijagnostički i terapijski pristup. "To je sve češće zasebna bolest", kaže dr. Andreas Wicki iz Sveučilišne bolnice u Zürichu. Kod mlađih bolesnika, osobito onih u tridesetima, rak pluća je gotovo isključivo povezan s nepušenjem.

Adenokarcinom je najčešći tip raka

Najčešći oblik bolesti kod nepušača je adenokarcinom, koji se razvija iz stanica koje proizvode sluz. Do sredine 20. stoljeća, prevladavao je skvamozni karcinom, ali danas je adenokarcinom najzastupljeniji i kod pušača i kod nepušača. Budući da rani simptomi – poput kašlja, boli u prsima ili kratkog daha – često nisu izraženi ili se pogrešno pripisuju drugim stanjima, rak se kod nepušača najčešće otkriva tek u uznapredovalim stadijima (stadij 3 ili 4).

Zanimljivo, žene koje nikada nisu pušile imaju više nego dvostruko veću vjerojatnost da obole od raka pluća nego muškarci nepušači. Jedan od razloga leži u genetskim mutacijama, posebno EGFR mutaciji, koja uzrokuje nekontrolirani rast stanica. Ova se mutacija češće pojavljuje kod žena azijskog podrijetla, a moguće ju je povezati i s hormonalnim čimbenicima, iako su podaci još u fazi istraživanja.

Napredak

Otkrivanje ovih genetskih uzroka dovelo je do razvoja ciljanih lijekova, tzv. EGFR inhibitora, koji blokiraju djelovanje mutiranog proteina i time usporavaju rast tumora. Prvi takvi lijekovi pojavili su se prije 20-ak godina, a danas omogućuju preživljenje od više godina. "Imamo pacijente koji terapiju uzimaju više od deset godina", kaže dr. Wicki. U usporedbi s ranijim vremenima, kada je srednje preživljenje bilo kraće od 12 mjeseci, to je ogroman napredak, prenosi BBC.

Paralelno s time, sve više pažnje privlače okolišni uzroci raka pluća kod nepušača, osobito zagađenje zraka. Istraživanja povezuju bolest s izlaganjem radonu, pasivnom pušenju, dimu od kuhanja i grijanja u slabo ventiliranim prostorima, ali i s vanjskim zagađenjem, osobito sitnim česticama PM2.5 koje nastaju sagorijevanjem fosilnih goriva i iz ispušnih plinova.

Prema podacima Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC), u 2022. godini oko 194.000 slučajeva adenokarcinoma pluća u svijetu može se povezati s PM2.5, najviše u Kini i Istočnoj Aziji. U Velikoj Britaniji, primjerice, zagađenje zraka uzrokovalo je 1.100 slučajeva raka pluća, iako ne svi kod nepušača.

Znanstvenici iz Francis Crick instituta u Londonu otkrili su da čestice PM2.5 ne izazivaju izravno mutacije, već "bude" već postojeće mutirane stanice, osobito one koje nose EGFR mutaciju. U njihovim eksperimentima pokazano je da čestice pokreću odgovor makrofaga – imunoloških stanica koje izlučuju citokine i time potiču rast tumorskih stanica. "Potrebna je kombinacija mutacija i zagađenja da bi se tumor razvio", kaže istraživač William Hill.

Zagađenje zraka

WHO je 2021. godine prepolovio preporučenu godišnju razinu PM2.5, ali 99% svjetske populacije i dalje živi u područjima gdje se te granice premašuju. U gradovima poput Delhija, razine su i 20 puta više od preporučenih. U zemljama poput Indije očekuje se dodatni rast smrtnosti povezan s ovim oblikom raka.

Iako razine zagađenja u Europi i SAD-u posljednjih desetljeća opadaju, učinci tih promjena na stopu raka još se ne vide jer je za razvoj bolesti često potrebno 15 do 20 godina izloženosti. Uz to, klimatske promjene, sve češći požari i nove izvori zagađenja mogli bi poništiti dosadašnji napredak.

Ovaj oblik raka mijenja i društvenu percepciju bolesti. "Ideja da su pacijenti krivi za svoju bolest i dalje je raširena," kaže dr. Wicki. No, sve više slučajeva kod nepušača pokazuje koliko je uloga okoliša i genetike velika, dok stigmatizacija oboljelih polako gubi uporište.