Nakon potpisivanja bilateralnog sporazuma između BiH i njemačkih institucija, u Njemačku su stigle prve njegovateljice. Želja za stjecanjem radnog mjesta im se ostvarila, ali tu je i nostalgija – za najbližima.
Mirela Kotorić i Jasmina Borojević od sredine rujna 2013. rade u bolnici Heilig-Geist u Kölnu. Još uvijek su pune dojmova stečenih u novoj okolini, kaže Mirela koja je u Köln došla iz Kotorskog kod Doboja: „Prvi dojam je da je sve prelijepo. Noviji su primjerice, aparati nego kod nas u BiH", dodaje ona. Gostoprimstvom njemačkih kolega bila je oduševljena i 26-godišnja Jasmina Borojević „Baš smo dobro prihvaćeni. Ne osjetim ni najmanju razliku u ophođenju prema nama zato što smo došli iz druge zemlje.", kaže ona.
Njihova šefica Susanne Krey, voditeljica odjela za njegu bolesnika u ovoj bolnici, osobno se založila za zaposlenje upravo njegovateljica iz BiH. Kako kaže, jedna njezina radna kolegica joj je rekla da mnogi kvalificirani njegovatelji iz BiH žele doći u Njemačku i da većina dobro govori njemački jezik. Suzanne Krey je mjesecima savladavala birokratske prepreke i na kraju zaposlila Mirelu i Jasminu. U Kölnu ih je osobno dočekala: "Ostala sam bez riječi, bila sam dirnuta koliko dobro govore njemački, a tek im je 20 i nešto godina. Čitala sam u aplikaciji da jezik znaju ali kada su progovorile....za mene je to bio divan doživljaj“, priča Krey.
Ona navodi da je upravo poznavanje jezika jedan od glavnih preduvjeta za pronalazak posla u Njemačkoj. Osim toga, kako kaže, svi kandidati u BiH moraju imati završen 4. stupanj medicinske škole. Ona ističe da i sa tim zvanjem postoje izvjesne razlike između obrazovanja stečenog u BiH i Njemačkoj. To je uvidjela kada su Mirela i Jasmina počele s radom jer kako kaže, u Njemačkoj je medicinsko obrazovanje više orijentirano na praksu, piše DW.
Obzirom da ova bolnica u Kölnu planira dovesti još više njegovatelja iz BiH ali i iz drugih zemalja, uprava bolnice je odlučila otvoriti radionicu za njihovo dodatno obrazovanje i prilagođavanje njemačkim standardima njegovanja bolesnika.
Mirela i Jasmina su sretne što trenutno dijele stan koji im je ova bolnica privremeno i besplatno stavila na raspolaganje. Na taj način je i manja nostalgija za rodbinom u BiH. Jasmina se ipak nada da će uskoro boravišnu vizu u Njemačkoj uspjeti dobiti i njezin suprug, jer joj on najviše nedostaje: "Viđamo se otprilike svaka dva mjeseca po sedam, deset dana. Razdvojen život mi pada najteže..."
I Mireli nedostaje obitelj koja je ostala u BiH, ali i neke navike i običaji: „Da kod nekog sjediš kod kuće i piješ kavu. Ovdje se nekako usput srećeš s ljudima ako imaš vremena. Kod kuće sam imala više vremena za takve susrete. Ovdje nemaš vremena, a nemaš ni s kim." Kolege nostalgiju ne mogu kompenzirati ali je kako navodi, sretna što je tako ljubazno primljena. „Odnos je prijateljski ali se ipak zna hijerarhija", kaže ona.
Radom bh. njegovateljica su zadovoljni i pacijenti. Ruth Robei je kako kaže, sa stranim njegovateljima ponekad imala i loših iskustava. S radom Jasmine Borojević ona je vrlo zadovoljna. „Jasmina svoj posao shvaća ozbiljno, radi dobro i vrlo spretno", kaže ona.
Njegovatelji u Njemačkoj ne zarađuju mnogo. Osnovna bruto plaća je određena tarifnim ugovorom i iznosi između 1.900 i 2.200 eura. Od toga se moraju platiti porez i razni socijalni izdaci i osiguranja. Mirela i Jasmina su kako ističu, za početak vrlo zadovoljne primanjima. "Dovoljno je za normalan život - bez pretjerivanja ali i bez gladovanja", kaže Mirela Kotorić.
Susanne Krey napominje da je vrlo bitno prije dolaska u Njemačku i stupanja u radni odnos njegovatelja, individualno sagledati svoje životne okolnosti. "Život u velikim gradovima dosta skup, pogotovo stanarine koje su u posljednjim godinama drastično porasle", upozorava Krey. Sretna je kako kaže, da je nakon brojnih birokratskih prepreka uspjela zaposliti dvije njegovateljice iz BiH. I sama je kako navodi, ranije imala predrasude prema stranom medicinskom osoblju, jer nije znala kako će se ophoditi prema pacijentima: „Sada sam sretna jer njih dvije su jako otvorene i prilagodile su se našem načinu govora, tako da ne postoje nikakvi problemi u međusobnoj komunikaciji".