Najveća greška je čekati: Kako živjeti s Parkinsonovom bolešću?

Svjetski dan Parkinsonove bolesti prilika je za podsjećanje javnosti na težinu bolesti koja ne donosi samo poteškoće u pokretu, nego duboko zadire u svakodnevni život oboljelih i njihovih obitelji.

Stručnjaci upozoravaju kako pravodobno prepoznavanje simptoma, rana rehabilitacija i stalna podrška mogu znatno ublažiti posljedice bolesti. To oboljelima može pomoći da što dulje zadrže samostalnost i dostojanstvo.

Tihi simptomi koji se često zanemare

Specijalistica neurologije Nikolina Pravdić Vladić objašnjava kako Parkinsonova bolest nastaje zbog propadanja živčanih stanica u dijelu mozga koji proizvodi dopamin, neurotransmiter ključan za kontrolu pokreta.

"Parkinsonova bolest nastaje zbog gubitka ili degeneracije živčanih stanica u dijelu mozga koji se naziva crna tvar, a koje su zadužene za proizvodnju dopamina. Očituje se usporenošću i osiromašenjem pokreta, tremorom u mirovanju, poremećajem hoda, gubitkom posturalnih refleksa i povišenim mišićnim tonusom", kazala je Pravdić Vladić.

Istaknula je kako se bolest ne očituje samo kroz poteškoće s kretanjem, nego zahvaća i brojne druge funkcije organizma, zbog čega se ubraja među najkompleksnije neurološke poremećaje.

"Iznimna klinička važnost Parkinsonove bolesti je u cijelom skupu nemotoričkih simptoma, od psihičkih, poput depresije, do kognitivnih, sve do demencije, kao i simptoma autonomnog živčanog sustava, uz zahvaćanje brojnih organskih sustava", dodala je Pravdić Vladić.

Prema njezinim riječima, bolest se javlja kod oko jedan posto populacije starije od 65 godina, a prosječna dob postavljanja dijagnoze je oko 60 godina, dok se kod manjeg broja bolesnika simptomi javljaju i prije 40. godine života.

Kada terapija više nije dovoljna

Terapija Parkinsonove bolesti usmjerena je na kontrolu simptoma i očuvanje svakodnevnog funkcioniranja, a temelji se na lijekovima koji povećavaju razinu dopamina ili oponašaju njegovo djelovanje. 

Kod dijela bolesnika razmatra se i mogućnost kirurškog liječenja kada učinak lijekova oslabi.

"Liječenje Parkinsonove bolesti orijentirano je u prvom redu na kontrolu motoričkih simptoma i poboljšanje kvalitete života. Kod bolesnika kod kojih lijekovi više ne pomažu dovoljno, postoji i mogućnost kirurškog liječenja kojim se posebnim uređajem stimuliraju dijelovi mozga (duboka moždana stimulacija) zaduženi za kontrolu pokreta, takozvanih bazalnih ganglija", kazala je Pravdić Vladić.

Naglasila je kako uspješno liječenje zahtijeva timski rad više stručnjaka, jer bolest zahvaća različite funkcije organizma i traži individualan pristup svakom bolesniku.

"Interdisciplinarni timski rad, koji uključuje liječnika, medicinsku sestru, logopeda, fizijatra, psihologa i druge stručnjake, omogućuje optimalno obuhvaćanje svih aspekata bolesti i značajno doprinosi očuvanju kvalitete života", rekla je Pravdić Vladić.

Najveća greška je čekati

U liječenju Parkinsonove bolesti važnu ulogu ima fizikalna terapija, koja se provodi uz farmakološko liječenje. Specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije Ines Boras istaknula je kako rehabilitacija ne smije čekati napredovanje bolesti, nego treba početi odmah nakon postavljanja dijagnoze.

"Fizikalna terapija, uz osnovno farmakološko liječenje Parkinsonove bolesti, predstavlja važnu stavku u cjelokupnom, multidisciplinarnom pristupu koji je uvijek temelj dobrog liječenja", kazala je Boras.

Dodala je kako je rana rehabilitacija usmjerena na očuvanje snage, fleksibilnosti i stabilnosti, s ciljem usporavanja napredovanja bolesti i održavanja samostalnosti.

"Definitivno odmah treba početi s rehabilitacijom nakon postavljanju dijagnoze. Što ranije, to bolje. Znanost zagovara model rehabilitacije od prvog dana jer uvijek biramo prevenciju i očuvanje psihofizičkog stanja", rekla je Boras.

150 minuta tjedno može napraviti razliku

Kada je riječ o vježbama, Boras je istaknula kako šetnja jest korisna i poželjna, ali rehabilitacija traži ciljani pristup. U praksi se, kako je istaknula, koriste vježbe ravnoteže i koordinacije.

"U planu rehabilitacije koristi se ciljana kineziterapija koja se primarno temelji na vježbama ravnoteže i koordinacije s ciljem poboljšanja posturalne stabilnosti i smanjenja mogućnosti pada", objasnila je Boras.

Istaknula je kako redovita tjelesna aktivnost može ublažiti simptome i usporiti pogoršanje, iako bolest ima progresivan tijek, uz napomenu kako je tempo kod svakog pacijenta individualan.

Posebno je naglasila važnost aktivnosti koje potiču rad mozga i stvaranje novih neuronskih veza.

"Za poticanje neuroplastičnosti potrebno je raditi aktivnosti visokog intenziteta kao što je vožnja sobnog bicikla, ali i složene pokrete koji zahtijevaju razmišljanje i koordinaciju, kao što je ples ili tai-chi", naglasila je Boras te dodala kako osobe koje vježbaju najmanje 150 minuta tjedno imaju sporiji pad motoričkih funkcija i bolju kvalitetu života.

Kako pomoći, a ne odmoći?

Život s Parkinsonovom bolešću zahtijeva prilagodbu cijele obitelji, a prihvaćanje bolesti prvi je korak prema stabilnijem svakodnevnom životu.

"Najbolji savjet je naučiti se strpljenju, prihvatiti bolest i naučiti kako s njom živjeti", kazala je Boras.

Preporučila je kako oboljeli trebaju aktivno sudjelovati u liječenju, pratiti simptome i prilagođavati dnevne aktivnosti vremenu kada terapija najbolje djeluje, dok obitelj treba poticati samostalnost, a ne preuzimati sve obveze.

"Nemojte sve raditi umjesto njih, pustite ih da se sami obuku, obuju, hodaju, bez obzira što to traje dulje", rekla je.

Naglasila je i važnost prilagodbe doma radi sprječavanja padova te upozorila kako depresija, anksioznost i poremećaji spavanja često prate bolest i traže pravodobnu reakciju.

Pravodobna dijagnoza, odgovarajuće liječenje, fizioterapija i psihosocijalna podrška, kako ističe Pravdić Vladić, mogu značajno poboljšati svakodnevno funkcioniranje oboljelih.

"Podrška obitelji i zdravstvenog tima ključna je za očuvanje samostalnosti i dostojanstva bolesnika tijekom bolesti", zaključila je Pravdić Vladić.