Najvažniji miris parfema zauvijek nestaje

Većina je modernih parfema napravljena od sintetičkih sastojaka pa postoji realna opasnost da prirodni mirisi s vremenom posve nestanu s tržišta.

Ovu alarmantnu vijest objavila je Dwan Kaoukji, novinarka BBC-a, koja je obišla indijski grad Kannauj i razgovarala s tamošnjim proizvođačima parfema i vlasnicima destilerija, piše Express.hr.

''Duže od 400 godina, još od vremena cara Jahangira, u indijskom gradu Kannauju destilira se cvijeće kako bi se od njega radilo parfeme. No, industrija parfema je u padu. Sintetički parfemi guraju destilate u propast te bi ovi čarobni mirisi uskoro mogli zauvijek nestati'', piše Kaoukji.

Upozorava i kako je prije dvadeset godina u Kannauju bilo 700 destilerija parfema,a danas ih je manje od 100.

Puno muke i truda za prirodan i predivan miris

Tehnologija kojom se u destilerijama proizvode parfemi prenosi se s koljena na koljeno. Ono što ih čini jedinstvenima intenzitet je njihova mirisa, ali i sam način proizvodnje. Za najfinije ružino ulje koriste se ručno ubrani cvjetovi ruža.

Cvijeće se bere u zoru, prije svitanja. Naime, ruže se, kako bi ružino ulje bilo što bolje, moraju brati dok su još rosne. Latice se odmah šalju u destileriju i stavljaju u velike bakrene posude te miješaju s malom količinom hladne vode, a potom četiri do šest sati kuhaju na drvenoj vatri. Para se potom kondenzira i redestilira u ulje.

Treba jako paziti na to da se posude u kojima se kuha ulje ne pregriju jer bi u tom slučaju ulje moglo mirisati na dim. Za jedan kilogram ružinog ulja potrebne su četiri tone ručno ubranih cvjetova ruža. Stoga nije čudno da je ružino ulje tako skupo. Jedna tola ružinog ulja (oko 11,5 grama) stoji 520 funti (oko 4200 kuna).

Vev Bhav Pathaku, mladi menadžer u destileriji “Muna Lal i sinovi”, upozorava kako je potražnja za uljima u padu. “Eterična ulja nisu profitabilna. Jako su skupa za napraviti i malo ih ljudi uopće zna napraviti, a još manje ljudi cijeni njihovu vrijednost", rekao je.

Duša ruže

Postoji još ekskluzivniji proizvod od ružinog ulja, tzv. ruh gulab odnosno duša ruže. Taj je proizvod daleko skuplji pa je samim time i još manje tražen. Duša ruže proizvodi se destilacijom ulja ruže koja se provodi više puta kako bi se povećala koncentracija mirisa. Posebnost je ruh gulaba i to što on sadrži isključivo esencijalno ulje iz latica, bez miješanja s bilo kojom drugom tvari. Još u 16. stoljeću car Jahangir u svojoj je autobiografiji napisao kako se niti jedan drugi miris ne može mjeriti s mirisom ružine duše.

''Taj miris podiže duh i obnavlja dušu", ustvrdio je Jahangir. Usporedbe radi, za jedan kilogram ruh gulaba potrebno je ubrati čak osam tona ružinih cvjetova. I cijena mu je, razumljivo, više nego dvostruka. U destileriji “Muna Lal i sinovi'' kilogram ruh gulaba prodaju po cijeni od 18 000 dolara (više od 100 tisuća kuna).

U Indiji, kako prenosi BBC, još uvijek postoje bogati kupci koji kupuju eterična ulja i ruh gulab. Izvan Indije najveće je tržište na Bliskom Istoku, gdje su ručno proizvedena eterična ulja već dugo jako cijenjena te postoji mnogo ljudi koji ih mogu platiti. Prije tri godine u Saudijskoj Arabiji na prodaji se parfema godišnje obrnulo oko 1,4 milijarde dolara. Prosječan kupac u toj zemlji na eterična ulja mjesečno troši oko 700 dolara (oko 4400 kuna).

"Miriši kao da ste ušli u vrt prepun ruža ili kao da ste prošli pored buketa svježeg cvijeća", rekla je Hussah al-Tamimi, 30 godišnjakinja iz Kuwaita opisujući miris ruh gulaba. Jedan od razloga zašto Muslimani jako cijene eterična ulja - i u Indiji i na Bliskom Istoku - jest taj što su ona napravljena od prirodnih tvari, bez dodatka alkohola, pa se mogu direktno nanositi na tijelo. Iz tog razloga ni u Indiji ni na Bliskom Istoku ne vole moderne mirise koji se miješaju s otapalima i nanose putem raspršivača, piše Express.hr.

U regiji Gulf eterična ulja što su starija sve više dobivaju na vrijednosti. Ona se već desetljećima mladenkama daruju kao poklon za vjenčanje, zajedno s tamjanom i zlatom. Neke žene te poklone čuvaju čitav život te ih poklanjaju svojim kćerima na njihovom vjenčanju. Ružino ulje u regiji Gulf tradicionalno se smatralo muškim mirisom, a tek su ga nedavno počele koristiti i žene. Muškarci ružino ulje, kada se rukuju, stavljaju između palca i kažiprsta, a sve kako bi na ruci osobe s kojom se rukuju ostao lijep miris.

Industrijski parfem je kao hrana iz mikrovalne

Prvu parfumeriju u Kuvajtu otvorio je Sulaiman al Marshoud 1925. godine. Sada trgovinu vodi njegov unuk, Waleed, koji još uvijek posluje s istim destilerijama u Indiji kao i njegov djed. Danas trgovina s parfemima ima posvuda.

Ružino ulje proizvodi se i u Bugarskoj i u Turskoj, no ruh gulab iz Kannaja smatra se unikatnim. S druge pak strane nitko ne zna do kada će Kannaj moći opskrbljivati tržište ružinim uljem i ruh gulabom.

"Potražnja za prirodnim parfemima danas je skoro pa nikakva", izjavio je za BBC Pushpraj Jain, vlasnik destilerije ”Pragmati Aroma”. Dodao je kako današnje generacije zanimaju jedino moderni parfemi.

On u svojoj destileriji još uvijek koristi bakrena posude pa mora, kaže, biti jako inovativan kako bi zadovoljio prohtjeve mlade generacije.

"Razlika između sintetičkog parfema i onog prirodnog je kao između hrane kuhane u mikrovalnoj i one koja je kuhana u pećnici na drva", rekao je Ousman, parfimer u destileriji “Mulla Lal i sinovi”. I njega brine neizvjesna budućnost proizvodnje prirodnih parfema pa je svoju djecu poslao da rade neke druge poslove koji će im omogućiti sigurniji život umjesto da su nastavili obiteljsku tradiciju.