Louis Pasteur - znanstvenik u službi spašavanja milijuna života
Na današnji dan prije 130 godina, 28. rujna 1895. preminuo je Louis Pasteur, jedan od najznačajnijih znanstvenika u povijesti medicine.
Louis Pasteur rođen je 27. prosinca 1822. u regiji Jura, u naselju Dole u Francuskoj, u obitelji kožara. Odrastao je u naselju Arbois, što je vjerojatno ugradilo jako domoljublje u mladog Pasteura.
U ranoj životnoj dobi bio je prosječan učenik, nadaren za crtanje i slikanje. Njegovi portreti obitelji i prijatelja bili su čuvani u Pasteurovom Institutu u Parizu. Diplomu prvostupnika umjetnosti dobio je 1840., a znanosti 1842. na pariškoj visokoj školi "École Normale Supérieure".
Nakon što je kratko radio kao profesor fizike u "Dijon Lycée", godine 1848. postao je profesor kemije na Sveučilištu u Strasbourgu, gdje je upoznao Marie Laurent, kćerku rektora sveučilišta koju je i oženio 29. svibnja 1849. Imali su petero djece, od kojih je samo dvoje odraslo. Troje je preminulo od tifusa u djetinjstvu. Ova osobna nesreća nadahnula je Pasteura da istražuje lijekove za takve bolesti.
Njegovo prvo istraživanje odnosilo se na optička svojstva vinske kiseline te je jedan od osnivača stereokemije. Bavio se problemima alkoholne i mliječne fermentacije, što ga je odvelo na proučavanje bolesti vina.
Spoznaja o klicama
Spoznaja da se klice iz kojih nastaju mikroorganizmi mogu uništiti utjecajem topline bila temelj postupka sterilizacije nazvanog po njemu pasterizacijom.
S tim je u vezi i početak antiseptičke metode u kirurgiji, koju je Pasteur primijenio 1865. uvođenjem fenola kao sredstva za dezinfekciju rana. Istraživao je cjepiva protiv zaraznih bolesti.
Bio je uvjereni pacifist i patriot te je nakon pruskog bombardiranja Pariza zatražio da se njegovo ime briše s popisa počasnih doktora Sveučilišta u Bonnu.
Izolirao je uzročnika antaraksa i primijenio cjepivo protiv te bolesti. Otkrio je i uzročnike rodiljske groznice i kolere peradi. Prvi Pasteurov zavod za istraživanje bjesnoće osnovan je 1888. Otkrio je da su uzročnici truljenja i vrenja mikrobi. Pokusom dokazao da mikrobi nastaju samo od mikroba (sve živo može se razviti samo iz živoga).
Uveo je nazive aerobni i anaerobni. Imenovao viruse kao uzročnike bolesti. Istraživao je procese zaraze i gnojenja. Uočio je da se neke zarazne bolesti ne ponavljaju pa je zaključio da uzročnici uzrokuju bolesti, ali i otpornost (imunitet) protiv te bolesti. Uveo je nove postupke u mikrobiologiji i uzgoju mikroorganizama.
Vakcinacija
Pasteur je istraživao koleru peradi. Tijekom rada jedna kultura bakterija se je pokvarila i nije uspjela uzrokovati bolesti kod kokoši koje je zarazio. Nakon što nije uspio te iste kokoši zaraziti svježim bakterijama, zaključio je da oslabljene bakterije koje je dao prvotno, su kod kokoši uzrokovali imunost.
Tijekom 1870-ih istu metodu koristio je kod stoke zaražene antraksom. Tada je oslabljen antraks (kalijevim dikromatom) koristio kao cjepivo. Iako je u to vrijeme Jennerova metoda vakcinacije protiv velikih boginja malim boginjama iz 18.st., bila raširena, ovdje se radilo o novom postupku.
Pasteur je umjetno oslabljenim bolestima dao naziv vakcina u čast Jennerova otkrića. Kasnije je proizvodio i prvo cjepivo protiv bjesnoće dobiveno iz zaraženog živčanog tkiva zečeva oslabljenog sušenjem. Cjepivo protiv bjesnoće razvio je Emile Roux, francuski liječnik i Pasteurov kolega koje je iz leđne moždine zečeva uspješno testirao cjepivo na 11 pasa.
Cjepivo je prvi puta korišteno na 9-godišnjem dječaku Joseph Meister, dana 6. srpanja 1885. kojeg je napao bijesan pas. Nakon konzultacije s kolegama cjepivao mu je dao Pasteur, uz moguće kaznene posljedice, jer nije bio licencirani liječnik.
Dječak nije razvio bolest, te je Pasteur slavljen kao junak i nije tužen. Danas se zna da je rizik za takav prijenos bolesti oko 15%. Uspjeh u ovom slučaju postao je osnova za proizvodnju mnogih drugih cjepiva, te jedan od uspjeha Pasteurovog Instituta.
