Ljudi su najusamljeniji u 20-ima i 40-ima

Istraživači su otkrili da su niža razina empatije i suosjećanja, manje socijalnih kontakata, odsustvo supružnika ili partnera i veći poremećaji spavanja korelati usamljenosti tijekom svih desetljeća života Znanstvenici tvrde da je usamljenost prevladavajući i ozbiljan javno zdravstveni problem koji utječe na zdravlje, dobrobit i dugovječnost, posebno s povećanim radom na daljinu, socijalnim udaljavanjem i karantenom. I čini se da utječe na neke dobne skupine lošije od drugih.

Dr. Vivek Murthy američki kirurg, usamljenost opisuje kao krizu. Rekao je da je to povezano sa smanjenjem životnog vijeka i većim rizikom od srčanih bolesti, demencije, depresije i tjeskobe.

Tim istraživača objavio je novo istraživanje o usamljenosti u 'Journal of Clinical Psychiatry'. Napravili su internetsku anketu među 2843 sudionika, između 10. travnja 2019. i 10. svibnja 2019., a sudionici su bili u dobi od 20 do 69 godina te su se bazirali na područje SAD-a.

Istraživači su otkrili da su niža razina empatije i suosjećanja, manje socijalnih kontakata, odsustvo supružnika ili partnera i veći poremećaji spavanja korelati usamljenosti tijekom svih desetljeća života, piše Psychology Today.

Niža društvenost i veća anksioznost bili su povezani s usamljenosti u svim dobnim skupinama, osim onih u 60-ima. Još su otkrili da su razine usamljenosti u prosjeku bile najviše u 20-ima i 40-ima, a najniže u 60-ima.

Istraživanje smatra kako se ljudi u dvadesetima nose s velikim stresom i pritiskom dok pokušavaju uspostaviti karijeru i pronaći životnog partnera.

- Mnogi ljudi u ovom desetljeću neprestano se uspoređuju na društvenim mrežama i zabrinuti su koliko imaju lajkova i sljedbenika. Niža razina samoefikasnosti može dovesti do veće usamljenosti. Ljudi u 40-ima počinju se suočavati s fizičkim izazovima i zdravstvenim problemima poput visokog krvnog tlaka i dijabetesa - rekla je Tanya Nguyen, prva autorica studije.

Prema istraživačima, čini se da suosjećanje smanjuje razinu usamljenosti u svim dobnim skupinama, vjerojatno omogućavajući pojedincima da opažaju i tumače tuđe osjećaje zajedno s ponašanjem, a time i povećavaju vlastitu socijalnu samoefikasnost i društvenost.

Još jedno novo istraživanje provedeno prije pandemije i objavljeno u The American Journal of Geriatric Psychiatry pokazalo je da stariji koji su se pridružili grupnim satovima vježbanja prijavljuju manje usamljenosti i socijalne izolacije.

Mogli biste pomisliti, sa svim elektroničkim uređajima nadohvat ruke, usamljenost je zadnje od čega bi ljudi patili. No to i nije baš tako.

Što se tiče usamljenosti, bitna je kvaliteta vaših veza s ljudima. Tehnologija ponekad može biti kvalitetna veza, a ponekad je može umanjiti. Tekstualni razgovor razlikuju se od osobnog ili telefonskog kada možete čuti nečiji glas i razumjeti njihov ton, osjećaje i namjere.

Preporučuje se održavanje kontakata s ljudima u vašem životu, kako preko društvenih mreža tako i uživo. Ono što biste trebali napraviti je osigurati da provedete obiteljsku večeru ili ručak bez tehnologije. Druga stvar je usluga. Ona polako ali sigurno zatvara vrata usamljenosti. Bilo da se radi o pomaganju kolegi na poslu ili volontiranju nekoj u zajednici. U tom trenutku ne samo da uspostavljamo vezu s drugom osobom, već se podsjećamo da imamo vrijednost.

Kad god se borimo s problemom koji ne možemo podijeliti, to nas dodatno izolira, a to je zaista uobičajeno među ljudima na radnom mjestu. Kad su radnici usamljeni, to uzima danak na njihovom angažmanu, što opet utječe na njihovu produktivnost i kreativnost, prenose 24sata.