Liste čekanja kao liste smrti jer brojni onkološki pacijenti umiru prije nego što dođu na red. Sustav zakazao, pomoć stiže uglavnom od humanitarnih organizacija. Pristup terapiji ograničen, a sve je više onih koji su primorani sami financirati liječenje.
Lijekovi skupi, a izbora nemaju. Realnost je to brojnih onkoloških pacijenata koji su, sve češće, prinuđeni potpuno sami financirati liječenje. Da je sustav zakazao, odavno je jasno. A novac moraju pronaći.
"29. rujna je došla obavijest da nedostaje citostatika, liječnik nam je rekao da nemaju terapija i da se snalazimo kako tko zna. 14. listopada sam uspjela nabaviti karboplatin. Te dvije moje terapije koštaju 528 KM. Pored te moje dijagnoze i toga s čim se susrećemo i protiv čega se borimo, moramo se boriti i protiv sustava. Što se tiče kemoterapija, njih nisam plaćala, ali ostale lijekove jesam, kao i svi ostali. Osiguranje nam to nije ništa pokrivalo", ističe Emina Pandžić, članica Udruženja "Sutra je novi dan" Velika Kladuša.
"Imala sam sreću da su lijekovi koje sam koristila bili na esencijalnoj listi, pa ih nisam morala plaćati", kaže Emina Hasanagić, članica Udruženja "Sutra je novi dan" Velika Kladuša.
Predsjednica Udruženja "Sutra je novi dan" iz Velike Kladuše Nasija Džihanović upozorava da pacijentima nedostaju osnovni lijekovi. Onkološki pacijenti, kaže, primorani su kupovati citostatike, dok su imunoterapije i biološki lijekovi za većinu nedostižni. Dodaje da su prethodne tri godine bile posebno teške. Mnogi su preminuli čekajući terapiju, jer su liste čekanja zapravo liste smrti.
"Nekorektna raspodjela tih sredstava dovoljno dokazuje da smo mi 2021, 2022. i 2023. godine imali dijete koje je imalo rak oka, trenutačno je u bolnici. Fond solidarnosti je odobrio liječenje tog djeteta, liječeno je u Essenu, što je koštalo 36.000 eura, nijedan euro Fond nije isplatio. Broj zaposlenika u Fondu drastično raste, a broj odvajanja za onkološke pacijente iz godine u godinu pada", naglasila je Džihanović.
"Žalosno je da zdravstvo ne ulaže 100 posto u svoje onkološke pacijente. Mislim da je to najteža vrsta, iako svaka bolest nosi svoju težinu. Što se tiče raka, čini mi se da je najviše oboljelih iz Unsko-sanskog kantona", navodi Fikreta Liđan, predsjednica Udruženja "Una" Bihać.
Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH nisu bili raspoloženi za izjave Federalnoj. Nešto ranije oglasili su se priopćenjem u kojem demantiraju navode o obustavi financiranja nabavke lijekova:
"Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine nije obustavio financiranje lijekova, niti je obustavio financiranje pruženih zdravstvenih usluga iz svoje nadležnosti. Zavod u kontinuitetu provodi sve aktivnosti iz svog djelokruga s ciljem neometane dostupnosti lijekova i terapija za sve osigurane osobe."
Iz udruženja poručuju da je poražavajuće što se sredstva za liječenje najčešće prikupljaju kroz humanitarne akcije. Otežavajuće je i što ne postoje službeni podaci o broju oboljelih zbog čega je teško planirati prioritete i pomoć pacijentima.
