Ključna uloga spavanja za održavanje zdravlja

Spavanje igra ključnu ulogu u dobrobiti tijekom cijelog života. Period dok ste budni dijelom ovisi o tome što se događa dok spavate. Tijekom sna tijelo radi na podršci zdrave funkcije mozga i održavanju fizičkog zdravlja. Kod djece i tinejdžera spavanje pomaže u podršci rasta i razvoja. Neadekvatno spavanje tijekom vremena može povećati rizik od kroničnih (dugoročnih) zdravstvenih problema. Također može utjecati na koliko dobro razmišljate, reagirate, radite, učite i slažete se s drugima. San utječe na srce i krvožilni sustav, metabolizam, dišni sustav i imunološki sustav.

Polisomnografija je jedna od najtočnijih dijagnostičkih metoda za poremećaje disanja u spavanju. Smatra se jednom od najpouzdanijih tehnika za dijagnosticiranje većine poremećaja spavanja i strukture sna. Glavni cilj polisomnografije je mjerenje brojnih komponenata koje su izrazito važne u prepoznavanju bilo kakvih poremećaja spavanja.

Indikacija za polisomnografiju:

• Prekomjerna dnevna pospanost usprkos dovoljno dugom spavanju
• Glasno hrkanje
• Epizode prestanka disanja od nekoliko sekundi do dvije minute, a potom naprasno buđenje
• Buđenje s osjećajem suhoće usta
• Jutarnja glavobolja, padovi koncentracije, razdražljivost tijekom dana
• Prekomjerna tjelesna težina
• Prisutnost komorbiditeta: visok krvni tlak, srčane aritmije, šećerna bolest
• Obim vrata > 44 cm
• Usko ždrijelo, veliki krajnici, velika resica, mala brada
• Postojanje apneje kod bliskih srodnika (roditelja)
• Konzumiranje alkohola ili sedativa
• Pušenje (do tri puta veći rizik pojave opstruktivna apneje nego kod nepušača)

S obzirom na to da je polisomnografija vrlo detaljna i pouzdana metoda, vrlo je korisna za otkrivanje i dijagnosticiranje poremećaja disanja u spavanju kao što su hrkanje, epizode prestanka disanja ili apneja.

Ovi poremećaji se možda ne čine ozbiljni, ali su vrlo opasni zato što ponekad može doći do epizode prestanka disanja i duže od 2 minute. U takvim slučajevima, polisomnografija može točno pokazati u kojoj fazi spavanja se događaju takve epizode te je nužno čim prije krenuti s terapijom.

Polisomnografija tijekom jedne noći pokušava izmjeriti sve važne komponente koje igraju bilo kakvu ulogu u spavanju, a to su:

• elektroencefalografija (EEG) – mjerenje električne aktivnosti mozga kako bi se odredile faze i dubina spavanja,
• elektrookulogram (EOG) – mjerenje očnih pokreta tijekom spavanja kako bi se mogla promatrati REM faza u kojoj osoba sanja,
• elektromioneurografija brade (EMNG) – mjerenje mišićnog tonusa i disanja u spavanju kako bi se uočile moguće respiratorne nepravilnosti i težina apneje tijekom spavanja,
• saturacija (SpO2) – zasićenost krvi kisikom
• elektromioneurografija potkoljenice (EMNG) – praćenje rada nogu radi moguće pojave sindroma nemirnih nogu tijekom spavanja,
• elektrokardiogram (EKG) – praćenje rada srca kroz različite faze spavanja.

Nakon cijele noći, liječnik prikuplja podatke za sve navedene komponente i sažima ih kako bi mogao dijagnosticirati moguće poteškoće koje osoba ima tijekom spavanja. Zahvaljujući ovim detaljnim rezultatima, liječnik može propisati terapiju za svaku fazu spavanja ili samo za onu koja je ukazala na određene poteškoće.