FOTO | Psiholog Marko Romić otkrio mračnu stranu ovisnosti o kocki: "Najmlađi je imao samo 16 godina"

"Najmlađi patološki kockar koji je bio u procesu liječenja imao je 16 godina, a najstarija osoba 83 godine", upozorio je psiholog i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kockanju Marko Romić na predavanju održanom na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru.

Predavanje "Samo još jedanput – ovisnost o kockanju" održano je povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, a Romić je govorio o raširenosti patološkog kockanja, njegovim posljedicama te problemima s kojima se susreću i studenti.

"Kockanje je puno prisutnije nego što se prosječnom promatraču čini. Ljudi troše vrijeme i novac, zanemaruju obveze, a među studentima to može značiti i godine izgubljenog studiranja", rekao je Romić.

Ispričao je kako je imao slučajeve studenata čiji su roditelji vjerovali da su pri kraju fakulteta, dok oni zapravo zbog kockanja gotovo da nisu ni napredovali na studiju.

"Neki provedu više godina u Mostaru na studiju, roditelji misle da su priveli fakultet kraju, a dogodi se da nisu položili ni nekoliko kolokvija s prve godine zbog kockanja", kazao je.

Internet sve prisutniji

Prema njegovim riječima, danas su zastupljeni različiti oblici kockanja, od sportskih kladionica i kasina do elektroničkih igara i internetskog klađenja.

"Najprisutnije je kockanje putem interneta. Tu su sportske kladionice, kasina i elektroničke igre, poput oklada na utrke pasa. Uglavnom je sve zastupljeno", rekao je Romić.

Dodao je kako problem kockanja pogađa ljude različite dobi, spola i obrazovanja, od mladih školskog uzrasta do osoba u dubokoj starosti.

Na liječenje najčešće dolaze tek kada problem eskalira

Romić je upozorio i na obrazac koji se često ponavlja kod osoba s problemom kockanja – uvjerenje da će prestati nakon još jednog pokušaja.

"'Samo još jedanput', 'od sutra ću prestati' ili 'od ponedjeljka' vrlo su česte rečenice. To je jedan od mehanizama na kojem padaju", kazao je.

Na liječenje rijetko dolaze samoinicijativno, a najčešće se javljaju tek kada dugovi postanu preveliki ili kada kockanje ozbiljno naruši obiteljske odnose.

Kao jedan od čestih primjera naveo je situacije u kojima supruga s djecom napusti obiteljski dom, nakon čega osoba koja kocka pristaje uključiti se u neki oblik liječenja kako bi pokušala vratiti obitelj.

Prema njegovim riječima, takvi slučajevi u kojima se osoba sama odluči javiti čine manje od tri posto dolazaka, dok ostale najčešće dovode supružnici, roditelji ili drugi bliski članovi obitelji.

Studentica: O tome se premalo govori

Predavanju je nazočila i Leonarda Doqi, studentica druge godine sestrinstva na Fakultetu zdravstvenih studija, koja je kazala kako ju je tema privukla zbog interesa za mentalno zdravlje.

"Ovisnost o kockanju je nešto o čemu se premalo priča, a sve više pogađa mlade oko nas. 'Samo još jedanput' upravo je ono što mnogi misle da će ostati samo jedan put, a onda to postane veliki problem", rekla je Doqi.

Pozitivnim je ocijenila i to što Fakultet organizira ovakve izvannastavne aktivnosti.

"Mislim da u našem okruženju ima dosta mladih koji se bave kockanjem, ali na sreću u svom neposrednom društvu nisam imala takvih primjera", kazala je.

Predavanje je održano povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, koji se obilježava 10. listopada, s ciljem otvaranja razgovora o ovisnosti o kockanju, prevenciji, ranom prepoznavanju problema i traženju stručne pomoći.