Mostarski psiholog upozorava: Djeca već u šestom razredu kockaju, zamke su na svakom koraku

"Problem kockanja puno je ozbiljniji nego što običan čovjek misli, ali i nego što su naše vlasti i oni koji su zaduženi za to uopće svjesni. To je ogroman problem, rak-rana našeg društva koja se prikriva i vidi tek kada dođe do velikog skandala u obitelji ili kada se dogodi nešto drastično", kazao je psiholog i voditelj Kluba liječenih ovisnika o kockanju Marko Romić.

Prema njegovim riječima, tek kada posljedice postanu ozbiljne, obitelji postaju svjesne problema, dok šira zajednica i dalje ostaje gotovo ravnodušna.

"Samo oni u čijim se obiteljima to događa postaju svjesni problema, ali najčešće tek kada bude jako kasno i kada je šteta već velika", upozorava Romić.

Zamke na svakom koraku

Govoreći o odgovornosti društva, Romić ističe kako pod tim pojmom misli na dvije komponente – vlasti i institucije, koje bi, kako kaže, trebale voditi računa o dobrobiti građana, te na obične ljude koji pokušavaju preživjeti u sve težim ekonomskim uvjetima.

Kao primjer navodi čovjeka koji mjesečno zarađuje 1.500 maraka, ima suprugu i dvoje djece.

"On s tih 1.500 maraka može sastaviti tri-četiri dana, podmiriti račune ili nabaviti djeci ono što im treba. Jasno je da nema dovoljno novca. A država, odnosno vlasti, oni koji tvrde da su zaštitnici interesa naroda, postavili su tom jadnom narodu na svakom koraku zamke – kockarnice, kladionice i njihove reklame", kazao je.

Romić posebno problematizira prisutnost reklama za klađenje i kockanje u javnom prostoru i medijima.

"Najveće, najšarenije i najzanimljivije reklame upravo su te. U medijima, bez obzira na to o kojem je mediju riječ, teško je sastaviti pet minuta programa bez reklame za klađenje. Ni ulicama ne možemo proći, a da svakih pedesetak metara ne naiđemo na kockarnicu ili kladionicu", ističe.

Smatra kako se na taj način stvara iluzija da ljudi svoje financijske probleme mogu riješiti kockanjem.

"Vlasti su se potrudile stvoriti iluziju običnom čovjeku koji ne može normalno živjeti od svojeg rada da će možda svoje probleme riješiti na taj način. Jasno je da mnogi ljudi upadnu u tu zamku", kaže Romić.

Problem vidi i u nedostatku preventivnih programa, posebno onih usmjerenih prema djeci i mladima.

"Nemamo gotovo nikakvih akcija i programa koji bi osvješćivali ljude, posebno mlade i djecu, i pokazivali im katastrofalne posljedice kockanja – od raspada života i obitelji pa sve do samoubojstava", upozorava.

Dobna granica sve niža

Kada je riječ o tipičnom patološkom kockaru na prostoru Bosne i Hercegovine i Balkana, Romić kaže da je najčešće riječ o muškarcu srednje životne dobi, koji je u braku desetak ili petnaest godina i ima jedno ili dvoje djece.

"Najčešće su to muškarci srednje dobi. Kockaju još od srednje škole, skrivali su to dok su se zabavljali, a kasnije i u braku, sve dok su mogli. Njihova supruga je na različite načine trpjela, a dolazak po pomoć često je posljednji pokušaj da se nešto spasi", navodi Romić.

Istodobno upozorava da patološko kockanje više nije problem vezan samo uz jednu dobnu skupinu.

"To ne znači da nema djece od 16 godina. Trenutačno ih kod mene u procesu liječenja ima troje ili četvero. Ima i djevojaka, žena, pa čak i žena od 80 godina. Zastupljeni su svi, od 15 do 80 godina", kaže.

Posebno zabrinjava pomicanje dobne granice prema mlađim uzrastima.

"Imamo djecu u šestom razredu koja kockaju. Imamo djecu od 15 i 16 godina koja su patološki kockari i zadovoljavaju sve kriterije da ih tako proglasimo. S druge strane, imamo bake i djedove od 80 i više godina koji su također patološki kockari", upozorava Romić.

Pomoć traži tek mali broj ovisnika

Jedan od najvećih problema, smatra Romić, jest činjenica da ljudi vrlo rijetko traže stručnu pomoć.

"Samo jedan posto onih koji bi se trebali liječiti zapravo se liječi. Ljudi kriju problem do besvijesti, okreću glavu i ne žele se suočiti s tom temom", kaže.

Dodaje kako pomoć postoji i da se do nje relativno lako može doći.

"Svi imamo svoje obiteljske liječnike kojima se možemo obratiti i zatražiti pomoć. Oni nas mogu dalje usmjeriti prema stručnjacima koji se bave tim problemom. Ja vodim program liječenja i javljaju mi se ljudi od Makedonije do Slovenije i dalje. Lako je pronaći pomoć za one koji je žele pronaći. Problem je što je uglavnom ne žele", ističe.

Prema njegovu iskustvu, sami kockari rijetko prvi potraže pomoć.

"U jedan posto slučajeva javljaju se izravno kockari, i to obično kada ih ostavi žena ili kada netko treba vratiti njihov dug. Najčešće pomoć traži ženski član obitelji – majka, sestra ili supruga", navodi Romić.

Dodaje da je njegov kontakt javno dostupan te da mu se osobe koje se žele uključiti u program liječenja mogu javiti izravno.

"Za sve one koji se žele uključiti u program liječenja anonimnost se podrazumijeva i ona je ključna", naglašava.

Romić već 15 godina radi s ovisnicima o kockanju, a kao najučinkovitiji oblik rada izdvaja grupnu terapiju.

"Svi žele biti anonimni. Ja forsiram grupni oblik rada jer na taj način možemo u kraćem vremenu pomoći većem broju ljudi. Svima je stalo do anonimnosti i oni to poštuju. Radim 15 godina, svakodnevno, i nikada se nije dogodilo da netko od onih koji su se liječili kaže da se začudio što je tamo vidio nekoga koga poznaje. Oni ne žele da se priča o njima i zato poštuju pravilo da ni oni ne pričaju o drugima", kazao je.

Poruka obiteljima: Postavite granice

Romić smatra da izravne poruke kockarima često nemaju učinka, ali apelira na članove njihovih obitelji da postave jasne granice.

"Onima koji kockaju uzalud je poručivati bilo što. Ali poručio bih njihovim suprugama, majkama, očevima, sestrama i svima kojima je do njih stalo da ih jednostavno uvjetuju: 'Ili ćeš se liječiti ili više nemaš ono što si imao od mene, kao od supruge, sestre, majke'", poručuje Romić.

Kako kaže, osobe koje imaju problem s kockanjem često godinama vjeruju da im liječenje nije potrebno i da problem mogu riješiti same.

"Mogu proći godine i godine, a tek kada se dobro uvale u velike materijalne dugove ili kada im žena ode, neki od njih počnu tražiti pomoć", ističe.

"Izbavi nas od zla"

Romić je autor knjige "Izbavi nas od zla", koja je, kako kaže, prvenstveno namijenjena članovima obitelji osoba ovisnih o kockanju, ali i samim kockarima.

"Knjiga je prije svega namijenjena žrtvama kockanja, odnosno članovima obitelji kockara. Naravno, namijenjena je i kockarima, ali prije svega želim uputiti i ohrabriti one koji su oko njih da znaju kako reagirati", kazao je.

U knjizi su, dodaje, predstavljeni primjeri posljedica patološkog kockanja, savjeti i upute za postupanje u takvim situacijama, ali i svjedočenja osoba koje su izravno pogođene problemom.

"Tu su žalosni i katastrofalni primjeri patološkog kockanja, moji savjeti i upute kako treba postupati u takvim situacijama, ali i priče i iskazi kockara, majki, roditelja, supruga i drugih članova obitelji", zaključuje Romić.