Četrdeset dana molitve, 365 dana brige: priča o ljudima koji ne odustaju od života

Ispred Sveučilišne kliničke bolnice Mostar svakodnevno stoje ljudi koji svoje slobodno vrijeme, znanje i sposobnosti daruju drugima. Njihovo bdjenje ne završava posljednjim danom kampanje. Nastavlja se u razgovorima s trudnicama, psihološkoj i duhovnoj podršci, traženju smještaja, krečenju zidova, postavljanju podova, peglanju odjeće i kuhanju hrane. U središtu ove priče nisu plakati ni brojke, nego ljudi – i pet života za koje članovi inicijative "40 dana za život" Mostar svjedoče da su sačuvani uz njihovu molitvu i podršku.

Svako jutro na ulazu u mostarsku bolnicu počinje jedna tiha priča. Ljudi dolaze, izmjenjuju se, mole i ostaju uz svoje plakate. Netko dolazi prije posla, netko nakon radnog vremena, a netko uspijeva izdvojiti tek sat vremena između obiteljskih i drugih obveza.

To su volonteri inicijative "40 dana za život" Mostar, koji tijekom jesenske kampanje, od 23. rujna do 1. studenoga, svakodnevno od 8 do 20 sati mole ispred glavnog ulaza u SKB Mostar.

Iza svakoga od njih stoji osobna priča. Povezuje ih uvjerenje da se za život ne može zauzimati samo riječima, nego da je potrebno biti spreman pružiti ruku onome kome je pomoć potrebna.

''Dok sam molila za druge, i sama sam mnogo dobila''

Molitveno bdjenje nije prosvjed, nego mirno i nenametljivo svjedočenje vlastitih uvjerenja. Molitelji ne prilaze ljudima niti ometaju ulaz u bolnicu. Ondje su kako bi molili za nerođenu djecu, trudnice, majke, obitelji i sve koji se suočavaju s teškim životnim odlukama.

"Došla sam moliti za druge, a s vremenom sam shvatila koliko se toga promijenilo i u meni. Naučila sam više slušati, manje suditi i biti zahvalnija. Mislila sam da svojim dolaskom dajem nešto drugima, a danas mogu reći da sam i sama dobila mnogo više nego što sam dala", istaknula je moliteljica Ana.

Iza plakata ne stoje ljudi bez obveza, nego ljudi koji imaju svoje poslove, fakultetske diplome, obitelji, djecu, račune i svakodnevne brige. Ipak, odlučili su dio svojega vremena posvetiti drugima, potpuno volonterski.

Za njih molitva nije samo ono što se događa ispred bolnice. Ona je temelj iz kojega proizlazi spremnost na konkretno djelovanje.

Pet života i jedna priča koja se nastavlja

Članovi inicijative u Mostaru svjedoče o pet spašenih života. Iza te brojke nalaze se žene koje su se suočavale s neizvjesnošću, strahom i teškim okolnostima, a zatim odlučile nastaviti trudnoću.

Neke od njih danas su majke koje su rodile svoju djecu. Njihove priče ne žele izlagati javnosti bez njihova pristanka jer vjeruju da pomoć ne smije biti uvjetovana javnim svjedočenjem niti odricanjem od privatnosti.

Ipak, jedna je priča posebno znakovita. Žena koja je nekoć i sama trebala podršku danas se vraća pred bolnicu. Ovoga puta ne dolazi tražiti pomoć, nego pružiti je drugima. U rukama drži plakat, baš poput ljudi koji su nekoć stajali uz nju.

Od žene kojoj je bila potrebna podrška postala je žena koja želi biti podrška drugima.

"Danas znam koliko znači kada ti netko pruži ruku u trenutku kada ne znaš kako dalje. Zato želim biti tu za neku drugu ženu. Možda joj neću moći riješiti sve probleme, ali želim da zna da nije sama", kazala je žena koja želi ostati anonimna.

Kada molitva postane konkretna pomoć

Teška trudnoća nije uvijek samo emocionalno pitanje. Ponekad iza nje stoje financijska nesigurnost, problemi u obitelji, nedostatak podrške partnera ili činjenica da žena nema siguran smještaj.

Zato djelovanje inicijative ne završava molitvom.

Trudnicama i majkama nastoji se osigurati besplatna psihološka pomoć, duhovna podrška u suradnji sa svećenikom i pomoć u pronalaženju liječničke skrbi. Inicijativa surađuje i sa sigurnom kućom Majka Krispina Međugorje, a uz pomoć dobrih ljudi nastoji se pronaći alternativni smještaj kada je to potrebno.

Ponekad pomoć počinje jednostavnom porukom: "Želim pomoći trudnici koja je odlučila sačuvati trudnoću."

Netko ponudi financijsku pomoć, netko dječju odjeću, netko svoje profesionalno znanje, a netko smještaj. Ima i onih koji zasuču rukave i prihvate se fizičkog posla.

Volonteri sudjeluju u uređenju prostora za majke i djecu: kreče zidove, postavljaju podove, čiste i pripremaju prostorije za život. To su poslovi koji se rijetko vide na fotografijama s bdjenja, ali mogu značiti razliku između neizvjesnosti i novog početka.

Jer nije isto ženi reći da nije sama i pomoći joj da doista ima gdje živjeti.

Posebno je važno naglasiti da pomoć nije namijenjena isključivo ženama katoličke vjere. Trudnice i majke koje se nađu u teškim okolnostima dolaze iz različitih obitelji i svjetonazora. Za inicijativu je vjera temelj djelovanja, ali ljudska potreba za sigurnošću i podrškom ne pripada samo jednoj vjerskoj zajednici.

Inicijativa ističe i dobru suradnju s mostarskim biskupom mons. Petrom Palićem, čiji je blagoslov važan dio njihova djelovanja.

''Želimo da žene znaju da postoji i druga mogućnost''

U Bosni i Hercegovini pobačaj je zakonom dopušten pod propisanim uvjetima. Volonteri inicijative ne odlučuju umjesto žena niti mogu živjeti njihove živote. Njihovo je polazište da žena koja razmišlja o nastavku trudnoće treba imati mogućnost razgovarati, dobiti provjerene informacije i upoznati se s oblicima pomoći koji su joj dostupni.

Ne žele da se odluka donosi pod pritiskom, ali ni u uvjerenju da nema drugog izlaza zato što je žena ostala bez podrške. Zato pozivaju sve koji mogu pomoći – stručnjake, obitelji, pojedince, poslodavce i ljude spremne darovati vrijeme, znanje, smještaj ili materijalnu pomoć – da se uključe.

Jer rečenica "Imaš podršku" vrijedi samo ako iza nje stoji netko tko će se javiti na telefon, saslušati, potražiti rješenje i biti prisutan kada postane teško.

"Ne želimo ženi koja se našla u teškoj situaciji samo govoriti što bi trebala učiniti. Želimo je saslušati i pitati što joj je potrebno. Ako nema smještaja, pokušat ćemo ga pronaći. Ako joj treba razgovor, pomoći ćemo joj doći do stručne osobe. Ako nema osnovnih uvjeta za dijete, tražit ćemo način da joj pomognemo. Želimo da zna kako postoji i druga mogućnost i da kroz nju ne mora prolaziti sama", poruka je koju inicijativa želi prenijeti.

Četrdeset dana je kampanja, ali briga traje cijelu godinu

Molitva se može odvijati bilo gdje – u crkvi, domu ili tišini vlastite sobe. Molitelji to ne osporavaju. Ipak, vjeruju da prisutnost pred bolnicom ima posebno značenje: javno svjedoči o njihovoj spremnosti da mole i budu uz one koji se suočavaju s teškim odlukama.

No velik dio njihova djelovanja odvija se izvan bolničkog ulaza: u telefonskim razgovorima, traženju smještaja, povezivanju ljudi koji žele pomoći s onima kojima je pomoć potrebna i u poslovima koji se obavljaju bez publike.

Kada kampanja završi, plakati će se skloniti, ali životne teškoće neće nestati. Zato se i pomoć nastavlja – razgovorom, stručnom podrškom, ključem od stana, okrečenom sobom ili jednostavnim pitanjem: "Što ti je sada potrebno?"

Možda je najvažnija slika ove priče upravo žena koja se danas vraća pred bolnicu s plakatom u rukama. Nekada je netko stajao uz nju. Danas ona stoji uz drugu ženu koju možda nikada neće upoznati.

Mostar i Čapljina: bdjenje i poziv na pomoć

Inicijativa "40 dana za život" najveća je svjetska miroljubiva inicijativa za zaštitu nerođenog života, koja djeluje kroz molitvu, post, bdjenje i osvješćivanje lokalne zajednice. U Bosni i Hercegovini organizira se u Mostaru i Čapljini, a ovogodišnja jesenska kampanja u Mostaru traje od 23. rujna do 1. studenoga.

Bdjenje se održava svakoga dana od 8 do 20 sati ispred glavnog ulaza u SKB Mostar, a inicijativa poziva građane da se pridruže molitvi, prijave svoj sat bdjenja ili se uključe u pružanje konkretne pomoći ženama i obiteljima u potrebi.

Za informacije o inicijativi, prijavu sata bdjenja ili ponudu bilo kojeg oblika pomoći možete se javiti na broj 063 240 044.

Četrdeset dana traje kampanja. Briga za čovjeka traje 365 dana u godini. A između te dvije brojke nalazi se ono najvažnije: žena koja ne mora ostati sama, dijete kojemu je pružena prilika za život i zajednica koja je spremna pokazati da solidarnost nije samo riječ.