Banja Luka: Djeca sa smetnjama u razvoju i njihovi roditelji prepušteni sami sebi!

Banja Luka, kao i mnogi gradovi u Republici Srpskoj, suočava se s ozbiljnim nedostatkom podrške za djecu sa smetnjama u razvoju i njihove roditelje, piše Portal Buka.

Sustav podrške praktično ne postoji, a u posebno lošoj situaciji su samohrani roditelji, koji se često nalaze u socijalnoj potrebi, iako su radno sposobni.

Dnevni centar

Situacija je posebno loša posljednjih godinu dana od kada su brojni roditelji u Banja Luci, ali i širom Republike Srpske ostali bez statusa-roditelj njegovatelj. Samim tim ostali su i bez primanja.

O svemu što nedostaje Banja Luci za Buku govore Banjalučanke Valentina Stojić, predsjednica Udruženja roditelja “Glas Tišine” i Danijela Zeljaja, majka djevojčice s cerebralnom paralizom.

Od prioritetnih stvari Stojić izdvaja dnevni centar za punoljetne osobe s smetnjama, ustanovu za smještaj djece nakon gubitka staratelja, ali i više dnevnih centara za dnevno zbrinjavanje djece sa smetnjama u razvoju.

''U Banja Luci su kapaciteti za dnevno zbrinjavanje djece (8h-16h) prebukirani, što stvara ozbiljne probleme. Potreban nam je i dnevni centar za punoljetne osobe s smetnjama, jer nakon što djeca napune 18 godina i završe školu, nemaju gdje da borave, a Banja Luka nema ni ustanovu za smještaj djece nakon gubitka staratelja'', ukazuje Stojić.

Podrška

Nadalje, dodaje, djeci je potrebna, a često izostaje i kvalitetna podrška uključujući pristup lijekovima, preparatima i redovnim terapeutskim uslugama.

Lokalna zajednica bi, kaže, trebala posvetiti i veću pažnju samohranim roditeljima koji često žive od socijalnih primanja zbog nemogućnosti zapošljavanja i prepušteni su sami sebi bez konkretne pomoći.

Kaže da su brojne nedaće ujedinile 14 udruženja s prostora cijele Republike Srpske, a prvi problem koji će rješavati je status roditelj – njegovatelj, s ciljem da svaki roditelj čija djeca imaju 100% tjelesno oštećenje ostvari pravo na status roditelj – njegovatelj, bez obzira na to da li su njihova djeca korisnici dnevnih centara ili su uključena u obrazovni sustav.

Do kraja ožujka status je 134 roditelja, a njihov broj je nastavio da raste i kasnije, ali još nema službenih podataka. Gubitkom statusa, roditelji su ostali i bez primanja.

Daniela Zeljaja, majka djevojčice s cerebralnom paralizom ukazuje i na izostanak razvijenog sustava personalne asistencije, pomoć u kući i patronaže.

Ništa nije urađeno

Podsjeća i da su 2019. godine u akciji ''S ljubavlju hrabrim srcima'' prikupljena sredstva za izgradnju dnevnog centra u Banja Luci, ali do danas ništa nije urađeno.

''Inflacija jede novac, a roditelji obilaze od vrata do vrata tražeći rješenja. Ovaj problem nije samo u Banja Luci već i u većini naših lokalnih zajednica koje ne pokušavaju ništa učiniti. Općine koje gravitiraju k Banja Luci uglavnom se oslanjaju na njene usluge, ne trudeći se da u svojim zajednicama uvode nove usluge i pruže podršku. Mi roditelji često naglašavamo da nemamo mi invaliditet, već naša djeca, i da nam je potrebna podrška za njih. Tražimo da nam sistem omogući da hranimo i odgajamo svoju djecu i da možemo računati na to da će naša djeca nastaviti svoj život u zajednici nakon nas, uz podršku i u skladu sa konvencijama koje ih štite'', jasna je Zeljaja koja ujedno podsjeća da u Republici Srpskoj još uvijek nismo krenuli s realizacijom usluge stanovanja uz podršku, koja je preduvjet za deinstitucionalizaciju.

Bosna i Hercegovina je potpisnica Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, i dok se taj proces ne završi, nema ulaska u Europsku uniju.

''Svaki roditelj leže s mišlju o tome kako bi njegovo dijete moglo završiti u domu, i to je u našim okolnostima potpuno opravdan strah. Grad Bijeljina je usvojio odluku kojom se uvodi i ovo pravo, vjerujem da će Banja Luka biti iduća i da ćemo, kako je i obećano, dobiti prvi centar za obuku za stanovanje uz podršku u okviru javne ustanove koju Grad osniva, čime ćemo otvoriti put ka boljem i kvalitetnijem životu osoba sa invaliditetom'', kaže sugovornica Buke.