Dana 31. prosinca 1695. godine uveden je porez na prozore u Engleskoj. Visina poreza ovisila je o broju prozora na kući. Da bi izbjegli plaćanje poreza mnogi su počeli zazidavati prozore, što je dovelo do prizora fasada s ciglom zazidanim otvorima.
Premda je taj porez bio omražen među građanstvom, koje ga je nazivalo porezom na svjetlost i zrak, ipak se održao više od 150 godina (do 1851.), kad je za vrijeme kraljice Viktorije ukinut.
Razlog za uvođenje tog poreza zapravo je bio sljedeći: željelo se uvesti porez na imovinu, no budući da nitko nije želio javno priznati koliko je bogat, pristupilo se jednostavnom načinu mjerenja.
Naime, prozore na kući bilo je lako izbrojati, bez potrebe da se uopće ulazi u vlasnikove prostorije. Na taj način moglo se svakome obračunati porez u iznosu koji se nije mogao osporavati.
Namet je uveden za vrijeme vladavine Williama III. kao dio pokušaja države da poveća prihode bez izravnog oporezivanja dohotka.
Logika je bila jednostavna i, mnogima, barem na papiru, pravedna: veći broj prozora značio je veću i bogatiju kuću, a samim time i veću poreznu obvezu. Porez se sastojao od osnovnog iznosa po kućanstvu, uz dodatni namet za objekte s više prozora.
Već tijekom sljedećih godina jasno su se vidjele njegove posljedice. Vlasnici kuća, osobito u gradovima, počeli su zazidavati prozore kako bi smanjili porez. Tako su nastale tamne i slabo prozračene prostorije, a zazidani prozori postali su trajni vizualni trag ovog zakona na zgradama diljem Engleske.
Porez je ubrzo dobio nadimak "porez na svjetlo i zrak". Liječnici i društveni reformatori upozoravali su da manjak dnevnog svjetla i loša ventilacija pogoršavaju životne uvjete, osobito među siromašnijim slojevima stanovništva. Smatra se da je upravo ovaj porez neizravno pridonio širenju respiratornih bolesti i produbljivanju socijalnih razlika.
Unatoč kritikama, porez na prozore ostao je na snazi više od stoljeća i pol. Tek 1851. godine konačno je ukinut, nakon dugotrajnih rasprava i sve snažnijeg uvjerenja da nanosi više štete nego koristi.
Danas se porez na prozore često navodi kao povijesni primjer kako fiskalne mjere, uvedene s pragmatičnom namjerom, mogu imati duboke i dugoročne posljedice na zdravlje ljudi, izgled gradova i svakodnevni život čitavih generacija.
