Američki senator Bernie Sanders predstavio je prijedlog uvođenja poreza na robote, s ciljem zaštite radnika od negativnih učinaka automatizacije i umjetne inteligencije (AI) na tržište rada.
Sanders, poznat po dugogodišnjem zagovaranju prava radnika, upozorava da bi ubrzani razvoj umjetne inteligencije mogao dovesti do gubitka gotovo 100 milijuna radnih mjesta u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom sljedećeg desetljeća.
U izvješću njegovog tima navodi se kako američki radnici ne dobivaju pravedan udio u profitu koji proizlazi iz rasta produktivnosti i tehnološkog napretka. Od 1973. godine produktivnost je porasla za 150 posto, korporativni profiti za više od 370 posto, dok su realne plaće prosječnog radnika pale za oko 30 dolara tjedno.
Prema Sandersu, jaz između produktivnosti i plaća rezultat je politike koja je omogućila korporacijama da zadrže veći dio dobiti na štetu radnika. Procjenjuje se da bi, da su plaće pratile rast produktivnosti, minimalna satnica u SAD-u danas iznosila oko 25 dolara – više nego trostruko od trenutnog federalnog minimuma od 7,25 dolara.
Zbog toga Sanders predlaže porez na robote koji bi se primjenjivao na velike korporacije, kao oblik „izravnog nameta na tehnologiju“. Cilj bi bio osigurati da se bogatstvo stvoreno automatizacijom i umjetnom inteligencijom preraspodijeli prema radnicima čija su radna mjesta ugrožena.
Takav bi pristup, ističe senator, mogao funkcionirati kao varijanta univerzalnog osnovnog dohotka namijenjena onima koji zbog tehnoloških promjena ostanu bez posla.
„Ako će radnike zamijeniti roboti, moramo prilagoditi porezne i regulatorne politike kako bi promjena koristila svima, a ne samo multinacionalnim korporacijama“, napisao je Sanders u svojoj knjizi „U redu je biti ljut na kapitalizam“ iz 2023. godine.
Iako ideja ima podršku pojedinih poznatih poduzetnika, među kojima je i Bill Gates, mnogi ekonomisti ostaju skeptični. Kritičari upozoravaju da bi bez šire socijalne zaštite i dodatnih mjera – poput kontrole cijena i jačanja prava radnika – univerzalni osnovni dohodak mogao postati samo privremeno rješenje koje ne rješava uzroke nejednakosti.
