U noći s 27. na 28. siječnja 1573. započela je buna čiji je predvodnik bio Ambroz Gubec (kasnije nazvan Matija) iz Gornje Stubice.
Povodi za bunu bili su višestruki, a među najpoznatijima su nasilništva susjedgradsko-stubičkog vlastelina Franje Tahyja (inače baruna od Štatenberga u Sloveniji) nad seljačkim ženama.
Prva veća ustanička akcija bilo je zauzimanje utvrđenog dvorca Cesargrada, tada u vlasništvu bogatih grofova Erdödy. Važno je naglasiti da su ustanici čitavo vrijeme priznavali vlast habsburškog vladara Maksimilijana II. to jest nikada nisu postali veleizdajnici.
Borili su se samo protiv feudalne gospode. Buna je ugušena kad je 9. veljače plemićka vojska kod Stubičkih toplica porazila seljačku vojsku, prenosi Nedjelja.ba.
Matija Gubec je nakon bitke zarobljen i odveden u Zagreb, gdje je pogubljen na Trgu Sv. Marka 15. veljače 1573. na veoma okrutan način
Seljačka buna je povijesni roman hrvatskog književnika Augusta Šenoe. Prvi put je objavljen u časopisu Vijenac 1877. Jedan je od njegovih pet romana i Šenoin najvažniji povijesni roman.
Šenoa u romanu osuđuje ponašanje niskog plemstva i ujedno kritizira kolebljive i prevrtljive vladare te iznosi ideje o jednakosti i bratstvu svih ljudi.
