Preselila iz Njemačke u Livno samo zbog divljih konja

Obilan snijeg u planinskim predjelima oko Livna natjerao je livanjske divlje konje da se s visoravni Kruzi podno planine Cincar spuste do rubnih sela Zagoričani i Potočani.

Kako ih potreba za solju svako malo dovodi na frekventnu prometnicu koja vodi od središnje Bosne preko Kupresa i Livna sve do Splita, vozači na toj dionici i ove zime trebaju biti posebno oprezni.

Dr. Maksidi Vogt, koja je podrijetlom iz BiH, a koja se udala za Nijemca i godinama boravila u Njemačkoj, upravo se zbog tih konja prošle godine doselila u Livno.

''Već od 2014. dolazim i dovodim razne grupe ovdje iz Njemačke, Švicarske, Austrije, jer ja imam svoju školu, studente, i pišem za njemačke novine, izdajem knjige. Ustvari, to je, jednostavno, moja profesija kojom se bavim tako da je to bio razlog moga preseljenja. Stalno pravim dokumentaciju s fotografijama, videouracima...'', govori za Večernji list Maksida.

Maksida primjećuje kako su te prelijepe, snažne, slobodne i nekad plahe životinje ljudi zapravo previše pripitomili.

Ovi su ljepotani svojedobno i Ceste FBiH “natjerali” da naprave znak za njih, a zimi se gotovo redovito nalaze u izvješćima o stanju na cestama.

''Vozače koji se kreću preko planinskog prijevoja Borova glava (M-15 Šujica - Livno) upozoravamo na učestale izlaske divljih konja na kolnik, posebice u jutarnjim i večernjim satima'', upozorenja su koja često čujemo. Danju to i nije tako veliki problem. Vozači opčinjeni njihovom ljepotom zaustavljaju vozila, fotografiraju ih, uživaju u pogledu.

Livnjak Viktor Milanović, koji se zaustavio kako bi uživao u prizoru, kaže da treba biti oprezan.

''Problem jest kada se konji nađu na cesti, ali mislim da bi svi naši građani trebali savjesno voziti na ovom dijelu, ovoj prometnici koja je naznačena kao prometnica gdje se divlji konji kreću i ližu sol, pogotovo u zimskom razdoblju, tako da trebamo svi imati nekog razumijevanja i polako se kretati na ovom dijelu ceste'', govori Milanović.

''Ovakvo blago s ovim divljim konjima koje ovdje postoji u Livnu, ne postoji u cijelom svijetu. Čak i u Americi s mustanzima, gdje su ih počeli protjerivati s njihova teritorija. Mi nigdje u Europi ni u svijetu nemamo ovako jedno veliko krdo koje može slobodno živjeti i slobodno se kretati da nikako nije ograđeno nikako. Mi koji se bavimo ovom profesijom i konjima možemo promatrati jedan prirodan način života tih životinja, a to ne možemo nigdje drugdje. Konji se ne smiju hraniti, primjerice, kruhom i sličnim stvarima koje te životinje ne podnose, a tako se i pripitomljuju'', govori dalje Maksida za Večernji list i dodaje kako je vidjela veliku razliku u ponašanju konja od 2014. do prošle godine.

''Čak i ždrijebe dolazi u blizinu ljudi, što se prije nikada nije događalo'', ističe i dodaje kako je to kvarenje konja i divljine te da često govori ljudima koje sreće da to ne rade, da ih ne hrane, već da ih puste i promatraju onakve kakvi jesu u prirodi i da je to jedinstveno u svijetu.

Inače, dr. Maksida Vogt piše o konjima i zalaže se za širenje znanstveno utemeljenih saznanja o okolnostima u kojima konji žive i drže se u našem svijetu.

Njezin pristup ima za cilj ojačati ljude kako bi mogli živjeti u harmoniji (sa sobom i konjem), bezuvjetno voljeti, vjerovati, živjeti bez očekivanja (svog konja i sebe), osjećati mir – zadaći u kojoj konj beskompromisno podržava ljude, stoji u predgovoru jedne od njezinih knjiga.