Prezime koje nosite djeluje kao administrativna sitnica, nešto što stoji u osobnoj iskaznici i na potpisu e-maila. Međutim, na Balkanu ono nikada nije bilo samo formalnost.
Završetak na "ić", "ović" ili "ević" zapravo je trag obiteljske povijesti, poruka o podrijetlu, zanimanju predaka i načinu na koji su obitelji preživljavale stoljeća ratova, selidbi i siromaštva.
Lingvisti i povjesničari slažu se u jednom, ta tri slova često govore više od obiteljskih legendi i usmenih predaja.
Sufiks "ić" potječe iz staroslavenskog jezika i u osnovi označava umanjenicu ili potomka. U praksi je to značilo "sin od" ili "mali od". Petrović je, doslovno, Petrov sin. Jovanović, Jovanov potomak.
U vrijeme kada nije bilo prezimena u današnjem smislu, niti matičnih brojeva, zajednice su ljude prepoznavale po ocu ili glavi kuće. Tako je nastajala jasna identifikacija, znalo se kome pripadate i iz koje ste obitelji.
Slično vrijedi i za nastavke "ović" i "ević", koji su često označavali širu pripadnost rodu ili bratstvu, a ne samo izravnu liniju jednog pretka. U manjim sredinama to je bilo pitanje sigurnosti i opstanka, jer je obitelj bila osnovna društvena jedinica.
Nisu sva prezimena nastala po osobnim imenima. Velik broj njih vezan je uz zanimanja predaka. Kovačević, Lončarević, Mlinarević ili Kolarević jasno upućuju na to čime se obitelj bavila.
U društvu bez formalnih biografija i dokumenata, posao je bio identitet. Prezime je praktično bilježilo obiteljsku profesiju i prenosilo je kroz generacije.
Postojala je i druga, manje romantična praksa. Mnogi su prezimena dobili po nadimcima, fizičkim osobinama ili karakteru. Takva imena su se jednostavno zadržavala, bez uljepšavanja i bez obzira na to kako zvuče danas. To je bio način na koji je selo pamtilo ljude.
Iako se tradicionalno smatra da se prezime nasljeđuje po muškoj liniji, povijesni izvori pokazuju da to nije uvijek bio slučaj. U razdobljima ratova, epidemija i velikih seoba, mnoge su obitelji ostajale bez muškaraca.
Tada su žene postajale nositeljice kućanstva, a prezime se formiralo po njihovom imenu. Prezimena poput Sarić, Marić ili Nedić često upućuju upravo na takvo podrijetlo. To su tragovi vremena kada su majke i bake bile stup obitelji i jedini jamac opstanka.
Dodatnu zbrku u istraživanju podrijetla unosi činjenica da su ljudi u prošlosti često mijenjali prezimena. Razlozi su bili praktični, izbjegavanje poreza, bijeg od osvete, politički pritisci ili selidbe u druge krajeve.
Događalo se da cijela obitelj u jednoj generaciji uzme novo prezime, brišući tragove starog. Zbog toga mnogi danas ne mogu lako pratiti obiteljsko stablo unatrag.
Povjesničari naglašavaju da to nije iznimka, već česta pojava na prostoru Balkana.
Važno je napomenuti da nastavci "ić", "ović" i "ević" nisu specifični samo za jednu naciju. Oni su dio šireg slavenskog jezičnog nasljeđa i prisutni su kod Srba, Hrvata, Bošnjaka i drugih naroda u regiji.
Drugim riječima, ta tri slova više govore o zajedničkom podrijetlu nego o razlikama, piše Ona.rs.
Ako pogledate svoje prezime iz tog kuta, ono prestaje biti puka formalnost. Postaje kratka povijesna bilješka o precima, njihovu radu, borbi i načinu na koji su uspjeli ostati upisani u vremenu.
