Mostarska mama koja doista ruši barijere

Nives Blažević iz Mostara majka je djeteta s invaliditetom – jedanaestogodišnjeg Matea. Ona je prije nekoliko mjeseci pokrenula grupu na Facebooku ''Za pristupačni Mostar'', putem koje pokušava probuditi svijest građana, te ukazati na problem arhitektonskih barijera i osnovnog ljudskog prava osoba s invaliditetom - a to je pravo kretanja.

Nepropisno parkiranje i nepoštivanje znakova, samo su mali dio problema s kojima se susreću Nives i Mateo u svakodnevnom životu, ali su upravo oni bili okidač za pokretanje grupe, te aktivno i javno angažiranje majke koja više nije mogla da šuti.

''Motivaciju sam dobila od grupe 'Za pristupačan Split', jer njihov grad uspješno provodi kampanju u suradnji s gradonačelnikom i Split parkingom. U Dubrovniku, također, imaju slične uspješne inicijative, ali, evo, u Mostaru sve po običaju kasni, čeka bolje sutra, pa tako i osobe s invaliditetom koje se ne mogu kretati nigdje u gradu bez tuđe pomoći u 21. stoljeću'', kaže Nives.

Nives navodi da se obraćala institucijama, te iznijela problematiku osoba s invaliditetom. Naišla je na pozitivne reakcije, ali bez konkretnih akcija. Također je zabrinuta što osobe sa sličnim problemima ne žele reagirati niti se čak javiti preko grupe. Iako je inicijativu pokrenula zbog svog djeteta, njen cilj je da pomogne da se kvaliteta života i drugih osoba s invaliditetom podigne na veću razinu.

''Ja sam mama 24 sata dnevno, a moje je dijete aktivni član društva i zajednice. Dok je bio manji bilo nam je malo lakše, ali pošto on ima mogućnost osamostaljivanja, sramotna je činjenica da ga se bojim samog pustiti doslovno i u školsko dvorište. Pokušat ću naći put sama, jer, nažalost, podršku onih koji bi je trebali dati nemam'', rekla je.

Barijere u glavama ljudi

Mostar, nažalost, ima problem s nedostatkom mjesta u gradu za parkiranje. Svakodnevno se mogu vidjeti nepropisno parkirani automobili po trotoarima, igralištima i mnogim drugim javnim prostorima predviđenima za pješake.

''Svome sam djetetu i odvjetnik i policajac, jer iz dana u dan upozoravam ljude na nepropisno parkiranje, ne mogu se kretati sa kolicima svog djeteta sigurno i bez barijera. Čak mi je lakše savladati arhitektonske barijere nego one u ljudskim glavama. Često nam vozači odbruse i ne žele da se pomjere kada ih i ja i Mateo upozorimo jer se zbog njih ne možemo neometano kretati'', kaže Nives i dodaje kako često zna nazvati policiju, ali isti problemi se uvijek ponavljaju.

Upitno obrazovanje osoba s invaliditetom

Pored toga što osobe s invaliditetom u Mostaru i BiH imaju problem kretanja po ulicama zbog arhitektonskih barijera i problema parkiranih auta po pješačkim zonama, nepostojanje prilagođene infrastrukture otežava i pristup školovanju.

Za sada je Mateo siguran u školi jer je učionica u prizemlju, međutim,to postaje upitno u šestom razredu kada bi se učionica nalazila na katu.

''Pregovaramo s školom izgradnju dizala ili u suprotnom da razred ostane u prizemlju. Brzo će i 9. razred, te upisi u srednju školu, a upitna je mogućnost izbora upisivanja škole koja bi njemu odgovarala i izvedivost da on određenu srednju školu pohađa.''

Pozitivni primjeri u Mostaru 

U Mostaru ipak postoje pojedine javne ustanove i prostori, pored nekih privatnih, koji su pristupačni za osobe s invaliditetom. Jedan od pozitivnih primjera je Osnovna škola ''Mustafa Ejubović-Šejh Jujo'', koja ima ugrađen dizalo zbog učenika s invaliditetom. Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru također je pristupačan, te OKC Abrašević i Američki kutak u Mostaru.

Mateo je prije nekoliko dana prvi put probao koristiti dizalo-rampu koja se nalazi u Američkom kutku i to je za njega bilo posebno iskustvo i izjavio je kako mu je tada proradio adrenalin.

''Namjeravam se nastaviti boriti za prava osoba s invaliditetom, te osnovati udruženje i također se povezati i s drugim nevladinim organizacijama, te raditi i pokušati doći do nekih konkretnih rezultata'', kaže Nives koja je primjer odlučne, hrabre majke čiji će se glas i produktivnost zasigurno još više čuti i vidjeti.