Ljudi koji u djetinjstvu nisu osjetili pravu ljubav obično imaju ovih 7 osobina

Jeste li znali da nedostatak iskrene ljubavi tijekom djetinjstva može imati duboke posljedice na razvoj osobe? Nedostatak topline i ljubavi u djetinjstvu nije nešto na što ljudi samo sliježu ramenima, prenosi Hack Spirit. 

Ove osobe često razviju određene karakteristike koje su proizvod odgoja bez ljubavi.

Danas ćemo dublje proučiti sedam zajedničkih osobina koje obično razviju ljudi koji su u djetinjstvu bili lišeni prave ljubavi.

1. Poteškoće u uspostavljanju bliskih odnosa

Neprimjećivanje prave ljubavi kao dijete često može dovesti do problema u uspostavljanju bliskih, intimnih odnosa kasnije u životu.

Odsutnost ljubavi tijekom godina odrastanja može stvoriti duboki osjećaj nesigurnosti. Ova nesigurnost može otežati ljudima da vjeruju drugima i da se emocionalno otvore.

Oni koji su odrasli u kućanstvima bez ljubavi često se bore s osjećajem ranjivosti. Boje se odbijanja i napuštanja, što stvara prepreku stvaranju značajnih veza.

Ovo nije osuda ili obična izjava o svim pojedincima kojima je nedostajalo ljubavi u djetinjstvu. To je osobina koju promatraju psiholozi i terapeuti.

Razumijevanje ovoga može nam pomoći da suosjećamo s tim pojedincima i shvatimo zašto se ponašaju distancirano ili oprezno. Nije nužno da su hladni ili nezainteresirani - to je često obrambeni mehanizam proizašao iz njihovih iskustava iz djetinjstva.

2. Pretjerano postignuće i perfekcionizam

Primijetio sam tu osobinu kod sebe i trebalo mi je dosta vremena da shvatim zašto sam bio toliko uporan da uspijem u svemu što sam radio.

Dok sam odrastao, ljubav se u mom kućanstvu nije davala besplatno. Jedini put kad sam se osjećao priznatim ili cijenjenim bilo je kad sam postigao nešto značajno - uspješno položio ispit, pobijedio na natjecanju, bio najbolji.

To je stvorilo povezanost u mom mladom umu: postignuće je bilo jednako ljubavi i privrženosti. Tako sam se nemilosrdno forsirao.

Čak i kad sam odrastao, ovaj se obrazac nije promijenio. Uvijek sam težio savršenstvu, neumorno sam radio da budem najbolji. Bilo je iscrpljujuće i neispunjavajuće, ali osjećao sam da mi je to potrebno.

Ispostavilo se da je to uobičajeno među onima koji nisu bili voljeni kao djeca. Često postaju uspješni u pokušaju da zasluže ljubav i odobravanje koje nisu dobili u svojim ranim godinama.

Prepoznavanje ovog obrasca bio je važan korak u njegovom razbijanju. Omogućeno mi je da shvatim da moja vrijednost nije povezana s mojim postignućima i da je u redu opustiti se i biti svoj.

Pročitajte još

Rastući s djecom - Antonija Džeba: "Ako želite odgojiti dobro dijete, budite dobar čovjek"

3. Pojačana osjetljivost na odbijanje

Jeste li znali da ljudski mozak reagira na emocionalnu bol na isti način kao i na fizičku bol?

Istraživanja pokazuju da odbijanje aktivira iste dijelove mozga kao i fizička bol. Zato odbijanje toliko boli, to nije samo emocionalna rana, naš je mozak percipira kao fizičku.

Sada zamislite nekoga tko je odrastao bez mnogo ljubavi. Za njih odbijanje nije samo bolno, već i zastrašujuće. To je podsjetnik na emocionalnu bol koju su doživjeli kao djeca.

Ova povećana osjetljivost na odbijanje može ih navesti da izbjegavaju situacije u kojima bi mogli biti odbijeni, čak i ako to znači propuštanje potencijalnih prilika ili odnosa. To je zaštitnički instinkt, ali onaj koji može ograničiti njihov osobni rast i sreću. 

4. Poteškoće u izražavanju emocija

Emocije su složene i mogu biti zbunjujuće, posebno za one koji su odrasli u okruženju u kojem je bilo malo ljubavi.

Često te osobe nisu bile poučene kako prepoznati ili izraziti svoje osjećaje. Možda su naučili potisnuti svoje emocije kako bi izbjegli sukob ili odbacivanje.

Kao rezultat toga, mogli bi imati problema s pokazivanjem svojih osjećaja kao odrasli. Mogu djelovati emocionalno odbojno ili ravnodušno, ne zato što ne osjećaju, već zato što im je izražavanje tih osjećaja izazov.

Ova poteškoća s emocionalnim izražavanjem također može utjecati na njihove odnose. 

5. Žudnja za potvrdom i odobravanjem

Sjećam se da sam kao dijete stalno tražio potvrdu od svojih vršnjaka. Bilo da se radilo o odgovaranju na pitanje u razredu ili postizanju pobjedničkog gola u nogometu, trebala mi je ta vanjska potvrda da potvrdim da nešto radim kako treba.

Ova potreba za odobravanjem nije se odnosila samo na to da budete najbolji ili najpametniji. Radilo se o osjećaju viđenosti, priznatosti i vrijednosti.

Mnogi ljudi koji u djetinjstvu nisu dobivali dovoljno ljubavi mogu se poistovjetiti s tim. Ovaj nedostatak ljubavi često se pretvara u očajničku potrebu za potvrdom. Želimo znati da smo dovoljno dobri, da smo vrijedni ljubavi i poštovanja.

Put prema samopotvrđivanju nije lak, ali je neophodan. Shvaćanje da vaša vrijednost ne ovisi o tuđem odobravanju važan je korak prema emocionalnoj neovisnosti i ljubavi prema sebi.

6. Jaka neovisnost

Ironično, nedostatak ljubavi tijekom djetinjstva ponekad može dovesti do toga da pojedinac postane žestoko neovisan.

Dok su odrastali, morali su se emocionalno oslanjati na sebe. Nisu mogli računati na odrasle oko sebe za utjehu ili sigurnost, pa su naučili te stvari dobiti sami.

Kao odrasli, ova neovisnost može biti snaga. Često su otporni, sposobni i samopouzdani. Ali to može biti i dvosjekli mač.

Njihova neovisnost može im otežati traženje pomoći kada im je potrebna ili oslanjanje na podršku drugih. Mogli bi se boriti s idejom da ovise o nekom drugom, čak i na zdrav, uravnotežen način. Nije da ne žele pomoć, već se samo tražeći pomoć mogu osjećati nevjerojatno ranjivo.

7. Sposobnost pokazivanja velike empatije

Unatoč teškom odrastanju, ljudi koji kao djeca nisu dobivali dovoljno ljubavi često imaju izvanrednu sposobnost suosjećanja s drugima.

Nakon što su doživjeli emocionalnu deprivaciju, osjetljivi su na tuđe osjećaje i potrebe. Oni razumiju što znači osjećati se zanemareno ili nevoljeno i ne žele da se drugi osjećaju na isti način.

Njihova vlastita iskustva su ih naučila važnosti ljubaznosti, suosjećanja i razumijevanja. Oni su često prvi koji će posegnuti, ponuditi utjehu i pobrinuti se da se nitko ne osjeća sam.

Ova empatija dokaz je njihove otpornosti i snage. To je prekrasna osobina koja njihovu bolnu prošlost pretvara u izvor povezanosti i suosjećanja.