U turbulentim ratnim vremenima, taman negdje u vrijeme kada je nogometni klub Zrinjski, nakon godina zabrane, obnavljao svoj rad, i glavni grad Bosne i Hercegovine pokušavao se ponovno izboriti s identitetom.
Godine 1993., tako je, između ostalog, u Sarajevu, u prvom valu promjena naziva ulica, dotadašnja Ulica Zrinjskog izgubila svoj službeni naziv koji je nosila, zanimljivo, od osnivanja Kraljevine SHS, kasnije Jugoslavije, pa sve do 1993. godine, kada joj je vraćen, kako se objasnilo, povijesni naziv Ćumurija. To ime ulica nosi i danas.
Zanimljivo je kako je i most koji spaja dvije obale Miljacke do 1993. godine nosio isti službeni naziv - Zrinjski! Sve u čast istog onog čovjeka, hrvatskog bana Petra Zrinjskog, po kojem je i mostarski nogometni HŠK dobio ime. Sve sa slovom NJ u imenu, kako u Mostaru, tako i u Sarajevu.
No, dok se u jednom dijelu Bosne i Hercegovine budio i obnavljao hrvatski identitet, u Sarajevu od 1993. više nije bilo mjesta za Zrinjski, a jedna od najstarijih ulica u Sarajevu, koja se proteže od današnje Obale Kulina bana do Ulice branilaca grada, vraćena je u prvobitni kontekst iz 15. stoljeća., kada se taj dio Sarajeva zvao Ajaspašina mahala, po Ajaspašinoj džamiji.
Inače, sam most Zrinjski, a danas Ćumurija, izvorno se zvao Hadži Hasanov most i izgrađen je 1556. godine.
Kako su se čuda znala dogoditi, pa bi kroz godine Miljacka više puta razorno udarala o mostove, izvorna građevina je više puta obnavljana i popravljana, da bi dolaskom Austrougarske, na mjestu starog mosta postavljen novi, sa ojačanom željeznom konstrukcijom, koji je zadnji puta obnovljen 2002. godine.
Inače, sam termin Ćumurija, odnosi se, pogađate, na ugalj i njegovu lužinu, što se prenosio preko mosta do obližnjih radnji.
Skupa s ćumurom nestao je i naziv koji je skoro čitavo dvadeseto stoljeće označavao i ulicu i most - Zrinjski.
