Kako i zašto je u tijeku invazija smrdljivih martina?

U prethodnih par godina, u jesenjem periodu, naša regija preplavljena je smrdljivim martinima. Čini se da ne postoji barijera koja može da ih spreći da prodru u naše domove. Karakterizira ih intenzivno zujanje, kojim objavljuju svoje prisustvo, da bi se zatim pritajili i stopili s okolinom. Ako se dogodi da mahinalno uzmete maramicu i zgnječite neželjenog gosta, zažalit ćete iste sekunde.

Smrdljivi martin svoj nadimak nije dobio slučajno. Kada je ugrožen, ovaj neobični insekt ispušta tečnost koja je krajnje neprijatnog mirisa i nije je moguće lako ukloniti iz životnog prostora. No, tko su smrdljivi martini, otkud oni u našem podneblju i zašto ih ima u tolikom broju?

Smrdljivi martin – Karakteristike

Smrdljivi martin, povrtna stenica ili smrdibuba pripada porodici Pentatomidae. Prosječna jedinka je veličine od 120 do 170 mm. Njihovo tijelo oblikom podsjeća na štit, mogu biti u zelenoj ili mrkoj boji. Po tijelu su točkice i krila koja prekrivaju cijeo trup. Smrdljivi martin je leteći insekt, a na glavi ima visoko pozicionirane petosegmentne antene. Životni vijek ovog insekta je do dva i po mjeseca.

Smrdljivi martin je tropski insekt, a kada su klimatski uvjeti povoljni, razmnožava se izuzetno brzo i lako. Ženske jedinke polažu jaja u obliku jajnih grupa, iz kojih se legu mladi insekti. Ženka tijekom života može položizi do 260 jajnih grupa. Mladunci se iz jaja legu za pet dana, u toplom dijelu godine, a ako je temperatura niska, potrebna su tri tjedna za period inkubacije. Jajašca su čvrsto vezana jedna za druga, bijele boje, a kako se period izleganja približava, poprimaju ružičastu nijansu.

U našoj regiji zastupljene su dvije vrste smrdljivog martina – zeleni etiopski i mramorni smrdljivi martin. Karakteristike obiju vrsta su u mnogome slične, a osnovna razlika im je izgled, odnosno boja. I jedni i drugi su biljojedi, hrane se plodovima voća i povrća.

Invazija smrdljivih martina na Balkanu

Mramorni smrdljivi martin je na području naše regije prvi put registriran 2016. godine. Prisustvo ovog insekta je bilo primijećeno i ranije, ali u neznatnom broju. 2016. godine se populacija smrdibuba upeterostručila u odnosu na prethodne godine.

Područje koje je matična postojbina smrdljivih martina je jugoistočna Azija. Smatra se da su u Europu stigli prilikom transporta biljaka, kao „slijepi putnici“. Klima u našoj regiji se promijenila u posljednjem desetlječu. Ljeta su duga i topla, tropske temperature počinju u svibnju, a znaju da potraju do studenog. Zime su kratke i blage, uglavnom bez snijega u ravničarskim predjelima. Smrdibubama klima našeg podneblja odgovara, te su se adaptirale i „odomaćile“ u našoj regiji.

Prilikom naseljavanja nove regije, smrdibube moraju se adaptirati na novo podneblje. Period njihove adaptacije može potrajati i do 30 godina, a za to vrijeme one se intenzivno razmnožavaju, kako bi što veći broj jedinki opstao na novom području. Otuda enormna brojnost i invazija smrdibuba u posljednjih par godina.

Kako temperature opadaju, smrdljivi martin traži toplo mjesto na kojem će u hibernaciji provesti zimu. Dovoljno je da pronađu pukotinu od svega par milimetara, kako bi prodrli u unutrašnjost vašeg doma. Jednom kada su tamo, kemijskim signalima „pozivaju“ ostatak roja da im se pridruži, stoga ih često zatičemo u velikom broju u zatvorenim prostorima.

Prirodna regulacija smanjenja štetne populacije smrdljivih martina je otežana. Prirodne neprijatelje – ptice, ose i guštere, u našoj regiji gotovo i da nemaju, naročito ne u velikim gradovima, što dodatno pospješuje njihovu brojnost.

Zašto su smrdljivi martini štetni?

Smrdljivi martin se hrani plodovima biljaka. Probija opnu plodova i isisava hranljive sokove. Naravno, nije u mogućnosti da pojede cijeli plod, ali načeti plodovi ubrzano propadaju. S obzirom da ovi insekti dolaze u čitavim rojevima, šteta koju prave na poljoprivrednim kulturama je ogromna. Amerika i Europa se suočavaju s velikim ekonomskim gubitcima koje su posljedica djelovanja smrdibuba, te se prave čitavi planovi njihovog sistematskog suzbijanja.

Pored štete u poljoprivredi, smrdljivi martin je neprijatan za vidjeti (i omirisati), ali po ljude i životinje nije opasan. Može ostavljati fleke po namještaju i zidovima gdje se kreće, a tečnost koju izbacuje je alkoholna, te kod nekih ljudi može izazvati alergijsku reakciju, iako to nije učestalo.

Kako spriječiti invaziju smrdljivih martina?

Invazija smrdibuba najintenzivnija je tijekom jeseni. U potrazi za mjestom gdje će prezimiti smrdljivi martini ulaze u kuće i stanove, a nije rjetkost da ih i sami unesemo na odjeći, sa saksijskim cvijećem ili vrečicama s pijace.

U kućama i stanovima smrdljivi martin se skriva u dovratcima, okvirima prozora, pukotinama.

Ako je broj smrdibuba u vašem okruženju izmakao kontroli, njihovo ubijanje se ne preporučuje, zbog neprijatnog mirisa koji je nemoguće ublažiti. Prevenciju je najbolje izvršiti komarnicima na vratima i prozorima i zapušavanjem pukotina oko prozora.

Smrdibube lete na svjetlo, te možete pokušati da ih se riješite tako što ćete upaliti svijetlo na balkonu, a ostatak doma zamračiti. Ispod sijalice postavite lavor s vodom i sapunicom. Smrdibube će letjeti na svjetlost, odakle će ošamućene padati i daviti se u vodi.

Međutim, ako je broj smrdibuba preveliki, ovaj trik neće imati učinka. Dezinsekcija je jedini način da se trajno riješite neželjenih gostiju. Profesionalna služba dezinsekcije koristi insekticide koji su ekološki, bez boje i mirisa, te potpuno bezopasni po ljude i domaće životinje. Brzo i trajno će vas riješiti ovih dosadnih napasti i omogućiti vam da ponovo uživate u jesenjim danima, bez insekata.