Conchita Cintrón, djevojka koja se borila s bikovima

Conchita Cintrón – jedna od najpoznatijih žena koje su se borile s bikovima, rodila se 9. kolovoza 1922. u Čileu. Bila je vrlo zanimljivog podrijetla.

Naime, otac joj je bio nekadašnji američki vojnik podrijetlom s Portorika, imenom Francisco Cintrón Ramos. On je navodno bio tek drugi Portorikanac u povijesti koji je završio slavnu američku vojnu akademiju West Point.

Ipak, on je ubrzo napustio vojnu karijeru i preselio se u Južnu Ameriku sa suprugom Loyolom Verrill koja je bila Amerikanka irskog podrijetla.

Conchita Cintrón rođena je u sjevernom Čileu, no u dobi od oko 3 godine s obitelji se preselila u peruanski glavni grad Limu. Upravo je na području Perua mlada Conchita učila boriti se s bikovima. Isprva se borila na konju (takve borce s bikovima nazivaju rejoneadores).

Pokazala se kao talentirana učenica u tamošnjoj školi jahanja Ruy de Camara. De Camara ju je tada naučio umijeću borbe s bikovima na konju. Godine 1936. borila se u svojoj prvoj javnoj borbi bikova na Plaza de Acho u Limi.

Budući da još nije imala četrnaest godina, nije smjela sama ubiti bika. Ipak, publika je bila izvan sebe, oduševljena njezinom bravuroznom izvedbom i blistavom ljepotom.

Nastupala je zatim u velikom broju zemalja – Meksiku, Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Ekvadoru, Venezueli, Kolumbiji, pa i u Maroku, koji je tad još bio pod španjolskom vlasti. Jednom se borila čak i u SAD-u, pokraj San Francisca, u koridi u kojoj bika nije bilo dopušteno na kraju ubiti.

Osim kao rejoneadora, borila se i kao matadora (na tlu). Meksikanac Chucho Solorzano naučio ju je boriti se s bikovima na tlu. Debitirala je u Meksiku u lipnju 1939. U kratkom vremenu postala je poznata u Meksiku i cijeloj Latinskoj Americi. 

Iako je tri puta morala svjedočiti umiranju svojih suboraca u areni, karijeru je nastavila kao toreadorka. Godine 1940. teško je ozlijeđena tijekom borbe s bikovima u Guadalajari u Meksiku i srušila se. Osvijestila se u medicinskoj sobi arene, izašla u arenu, ubila bika i ponovno se onesvijestila.

Do 1943. nastupila je na 211 korida, zajedno sa slavnim toreadorima tog vremena: Armillitom Chico, Luisom Procunom i Silveriom Pérezom. Potonji je osmislio nadimak po kojem će se Concita proslaviti: La Diosa Rubia (Plavokosa boginja). Tijekom tih godina ubila je 401 bika.

Karijeru u Europi započela je 1945. pod skrbništvom slavnog toreadora Marciala Lalande, koji se tih godina brinuo i o Antoniju Ordóñezu te braći Manolu i Pepeu Luisu Vázquezu.

Dana 23. travnja 1945. nastupila je u Areni Real Maestranza u Sevilli. U frankističkoj Španjolskoj žene su se s bikovima smjele boriti samo na konju. Nakon toga je u svibnju 1945. uslijedio nastup u velikoj areni u Madridu, Plaza Las Ventas.

Concita je 3. kolovoza 1947. prvi put nastupila u Francuskoj u Bayonne Areni. Uslijedili su, između ostalog, nastupi u Parizu i Toulouseu.

Završila je svoju karijeru toreadora u Jaénu u listopadu 1950. godine. Tijekom karijere ubila je više od 750 bikova.

Udala se za portugalskog poduzetnika Francisca de Castelo Branca, nastanila se s njim u Lisabonu i usvojila suprugovo portugalsko državljanstvo. U braku su blagoslvoljeni s petero djece.

Conchita Cintrón napisala je autobiografiju pod naslovom Recuerdos (Memoari). Umrla je 17. veljače 2009. od posljedica srčanog zastoja.