Broj djece koja žive u siromašnim obiteljima mogao bi porasti za 86 milijuna

Ekonomski pad zbog pandemije COVID-19 mogao bi do kraja 2020. godine gurnuti do 86 milijuna više djece u siromaštvo, što je povećanje od 15%, navodi se u novoj analizi koju je objavila organizacija ''Save The Children'' i UNICEF.

U analizi se ističe da bi, bez hitnih mjera za zaštitu obitelji od financijskih teškoća prouzrokovanih pandemijom, ukupan broj djece koja žive ispod nacionalne granice siromaštva u zemlјama sa niskim i srednjim prihodima mogao do kraja godine da dostigne 672 milijuna. Gotovo dvije trećine ove djece živi u subsaharskoj Africi i južnoj Aziji.

Financijske teškoće

Zemlјe širom Europe i centralne Azije mogle bi da osjete najznačajnije povećanje, čak do 44% širom regije. Latinska Amerika i Karibi mogli bi da osjete porast za 22%.

''Pandemija koronavirusa pokrenula je neviđenu društveno-ekonomsku krizu koja crpi resurse za obitelji širom svijeta'', rekla je Henrietta Fore, izvršna direktorica UNICEF-a.

''Opseg i dubina financijskih teškoća među obiteljima aštva i ostavi djecu uskraćenu za osnovne usluge. Bez usklađenih akcija, obitelji koje jedva sastavljaju kraj s krajem mogle bi biti gurnute u siromaštvo, a najsiromašnije obitelji mogle bi se suočiti sa pogoršanjem situacije kakva nije viđena desetljećima.''

Pročitajte još

Kako pojasniti djeci zašto oni ne mogu imati brendirane stvari

Organizacija „Save The Children“ i UNICEF upozoravaju da je utjecaj globalne ekonomske krize izazvane pandemijom i s njom povezane politike obuzdavanja dvostruk. Neposredni gubitak prihoda znači da su obitelji u manjoj mogućnosti da priušte osnovne stvari, uklјučujući hranu i vodu, te je manja vjerojatnoća da će pristupiti zdravstvenoj zaštiti ili obrazovanju i više su izložene riziku od dječijih brakova, nasilјa, iskorištavanja i zlostavlјanja. Također, kada dođe do pojave fiskalne kontrakcije, može doći do umanjenja dosega i kvaliteta usluga od kojih obitelji zavise.

Za najsiromašnije obitelji, nedostatak pristupa uslugama socijalne zaštite ili kompenzacionim mjerama dodatno ograničava njihovu sposobnost da se pridržavaju mjera suzbijanja epidemije i fizičke distance, te se na taj način dodatno povećava njihova izloženost infekciji.

''Šokantni uticaji pandemije COVID-19 ozbiljno će pogoditi djecu. Djeca su vrlo ranjiva, čak i na kratke periode gladi i neuhranjenosti - što potencijalno utiče na njih kroz cijeli život. Ako budemo djelovali sada i odlučno, možemo spriječiti i zaustaviti pandemijsku prijetnju sa kojom se suočavaju najsiromašnije zemlјe i neka od najugroženije djece. Ovaj izvještaj trebalo bi da bude poziv na buđenje cijelom sveijtu. Siromaštvo nije neizbježno za djecu'', rekla je Inger Ashing, izvršna direktorica organizacije „Save The Children“.

Zdravstvena zaštita

Prije pandemije, dvije trećine djece širom svijeta nije imalo pristup nijednom obliku socijalne zaštite, što je značilo da obitelji neće biti u mogućnosti da izdrže financijske šokove, produžavajući začarani krug međugeneracijskog siromaštva. Samo 16% djece u Africi ima socijalnu zaštitu.

Stotine milijuna djece i dalјe su siromašni na više razina - što znači da im nedostaje zdravstvena zaštita, obrazovanje, pravilna ishrana ili adekvatno stanovanje - što je često odraz nepravičnih ulaganja vlada u socijalne usluge.

Za djecu koja žive u zemlјama koje su već pogođene sukobima i nasilјem, utjecaj ove krize će dodatno povećati rizik od nestabilnosti i domaćinstava koja će pasti u siromaštvo. U regiji Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike, gdje živi najveći broj djece kojima je pomoć potrebna zbog sukoba, najveća stopa nezaposlenosti je među mladima, dok skoro polovina djece u regionu živi u mnogostrukom siromaštvu.

Da bi se pozabavili i ublažili utjecaj pandemije COVID-19 na djecu iz siromašnih domaćinstava, organizacija „Save The Children“ i UNICEF pozivaju na brzo i veliko širenje sustava i programa socijalne zaštite, uklјučujući novčanu pomoć, obroke u školama i dječije dodatke - sve ključne investicije koje se bave neposrednim financijskim potrebama, postavljajući temelј državama u pripremi za buduće šokove.

Vlade takođe moraju da ulažu u druge vidove socijalne zaštite, fiskalnu politiku, zapošlјavanje i intervencije na tržištu rada za podršku obiteljima. Ovo uklјučuje proširenje univerzalnog pristupa kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti i drugim uslugama; i ulaganje u politike koje su naklonjene obitelji, poput plaćenog odsustva i brige o djeci.