Bio je pravi primjer umjetnika čija su djela vjeran odraz njegova života

Na današnji dan prije 170 godina, 30. ožujka 1853. u Groot-Zundertu rođen je slavni slikar Vincent van Gogh.

Van Gogh je uz Paula Cézannea i Paula Gauguina najznačajniji postimpresionistički slikar.

Slavni nizozemski umjetnik prvo je radio u trgovini slika u Hagu, Londonu i Parizu (1869–76), a u razdoblju 1878–80. pada u vjerski zanos i kratko studira teologiju u Amsterdamu. Potom odlazi kao propovjednik među siromašne rudare u Borinage u Belgiju i tada nastaju njegovi prvi crteži.

Kao samouk proučavao slikarstvo F. Halsa i Rembrandta te autore haške škole (A. Mauve, J. Israëls). Tamnim koloritom slikao je ekspresivne prizore sa seljacima i radnicima (Seljaci uz zdjelu krumpira, 1885).

Krajem 1885. preselio se u Antwerpen, gdje je pohađao tečajeve crtanja i upoznao djela Petera Paula Rubensa i Eugènea Delacroixa (otkrio njihov kolorizam). Odlazi nakon toga u Pariz (1886–88) bratu Théu, koji ga je trajno pomagao i uzdržavao.

U gradu umjetnosti otkriva impresioniste, susreće postimpresioniste (C. Pissarroa, P. Gauguina, P. Seurata) i oduševljava se japanskim višebojnim drvorezom (Père Tanguy, 1887).

Otada njegovo slikarstvo doživljava metamorfozu, traži sintezu u pojednostavnjenju, isključuje sjenčanje i svaku modelaciju, slika otvorenim skalama boja. U rano proljeće 1888. odlazi u Provansu, gdje nastaju njegova najpoznatija djela intenzivnih i žestokih boja, koje, položene izravno iz tube na platno u širokim i energičnim namazima, modeliraju oblike i daju fakturi snažan ritam.

U grozničavoj ekstazi stvarao je slikajući izravno u prirodi krajolike (žitna polja, voćnjaci, maslinici, krajolici uz rijeku), likove Arležana i Arležanki, autoportrete, interijere (soba, kavana), motive s cvijećem (suncokreti) i mrtve prirode.

Pročitajte još

Preminuo na današnji dan: Svoj impresivni opus od 2000 djela naslikao je za 10 godina

U borbi sa samim sobom, u trajnoj razdražljivosti pojavljuju se znakovi krize, a nakon dramatičnog sukoba s Gauguinom odlazi u duševnu bolnicu u Saint-Rémy-de-Provence, gdje je intenzivno slikao u prirodi, a često radio slobodne interpretacije prema djelima drugih majstora (Pietà prema Delacroixu, 1889).

Nakon godinu dana napustio je bolnicu i otišao s liječnikom i skupljačem umjetnina Paulom Gachetom (1828–1909) na njegovo dobro u Auvers-sur-Oise.

Stvorio je još nekoliko portreta i krajolika sa zloslutnim simboličnim aluzijama pred samoubojstvo (Žitno polje s gavranima, 1890).

Svojim je likovnim izrazom presudno utjecao na sveukupno europsko slikarstvo XX. stoljeća, poglavito na ekspresionizam i fovizam.

U 37. godini života, 27. srpnja, depresivan, uznemiren, u trenutku paničnog predosjećaja strave pred novim nastupom hvata revolver. U polju kraj puta naslanja se na deblo koje je slikao i okida oružje. Umire nakon dva dana u svom krevetu.

Pokopan je u Auvers-sur-Oiseu uz svog brata Théa koji je preminuo 6 mjeseci kasnije.