Na današnji dan prije 135 godina, 27. srpnja 1890. ranjen je metkom slikar Vincent Van Gogh u gradiću Auvers-sur-Oise u Francuskoj. To je ranjavanje dovelo do njegove smrti dva dana kasnije, u dobi od samo 37 godina.
Dugo se vremena smatralo da se Van Gogh sam upucao, tj. da se radilo o samoubilačkom činu, no novije su povijesne analize drugačije. Naime, nikada nije objašnjeno kojim se oružjem Van Gogh mogao sam upucati i kako je do tog nepoznatog oružja došao.
Vincent se tog dana ranjen vratio u prenoćište imena Auberge Ravoux, u kojem je iznajmljivao sobu. Čak su dva liječnika pregledala njegovu ranu, no zaključili su da mu ne mogu pomoći.
Vincentov brat Theo došao je k njemu praktički čim je dobio telegram. Zajedno su proveli posljednje sate Vincentovog života, sve dok ovaj nije preminuo u ranim jutarnjim satima 29. srpnja 1890. godine.
Njegovoj smrti prethodio je izlazak iz bolnice i iznimno plodan umjetnički rad nakon toga.
Napustivši duševnu bolnicu u Saint-Rémyju u svibnju 1890. Van Gogh se zaputio na sjever u Auvers, gdje je već boravilo nekoliko umjetnika. Auvers je Vincentu ponudio mir i tišinu koji su mu bili potrebni, dok je istodobno bio dovoljno blizu Pariza da može posjetiti svog brata Thea.
Tamo je bio i liječnik, Paul Gachet, koji ga je mogao držati na oku. Vincent se brzo sprijateljio s Gachetom, slikarom amaterom, koji je Van Goghu savjetovao da se potpuno posveti svojoj umjetnosti. Učinio je upravo to, grozničavo slikajući vrtove i žitna polja oko sela.
Tijekom tog zapanjujuće produktivnog razdoblja od svibnja do srpnja 1890., Van Gogh je slikao jednu sliku na dan sve do kobnog 27. srpnja kada je ustrijeljen (ili je iapk sam sebe ustrijelio) i umro dva dana kasnije.
