Poslije višemjesečne programske pauze Club Aleksa je i ovaj put opravdao svoje postojanje. Publika satkana od nekoliko generacija aktivno je sudjelovala u dijalogu koji su razvijali Marko Tomaš, Aleksandra Savić i Robert Pehar na temu poezije, inspiracije, bezvremenskih vrijednosti, duhovitosti i tradicije, kojima se tijekom večeri pridružila i Inga Kotlo s Univerziteta Džemal Bijedić.
Igor Vidačković, glumac Lutkarskog pozorišta u Mostaru, vrlo suptilno i nadahnuto govorio je Šantićeve stihove, na što se spontano nadovezao autor kultnog albuma VaSduh Sanel Marić Mara Aleksinom pjesmom 'Ne vjeruj' kojom je potvrdio njenu bezvremensku vrijednost približivši je svojom glazbom mladim i nadolazećim generacijama.
Vrsni glumac Hrvatskog narodnog kazališta Robert Pehar, pjesmu 'Elegija' pretvorio je u najfiniju harmoniju koju je publika netremice slušala uljuljana u osobne emocije kojima su se ljubile nostalgija, ponos, ljubav i sjeta.
Žedno je dočekan izbor Marka Tomaša i poezija Miroslava Mike Antića, a Tomaš je publici uspio izbiti dah svojom autorskom pjesmom 'Pismo Venjički'.
Za vrijeme čitanja ove pjesme, koja govori o slojevitosti identiteta i političkoj stvarnosti koju živimo, kao da je neka viša sila club uvila u masivne plišane zavjese, kako bi se čuo i svaki udah ovog jedinstvenog mladog pjesnika, čiji je kraj pjesme publika dočekala tišinom koja nekad govori više od riječi, a kada su se emocije slegle prolomio se jak aplauz.
Dijalog riječi i poezije pretočio se u glazbenu rapsodiju pod dirigentskom palicom GIA Performansa koji čine mladi ljudi, raskošnog talenta Anja Rikalo i Gabrijel Prusina.
Njihov talent vrlo složene strukture, nije glazbeno jednobrazan, on je i stvaralački.
Komponiraju glazbu, rade aramnžmane, a Anja osim što pomjera granice u interpretaciji, govori i piše poeziju.
U Clubu Aleksa premijerno je odsvirana stara, narodna pjesma 'Kočarina' na kojoj su gostovali Ivan Krišto na guslama i Emil Karačić na lijerici, uz 'Kneževsku večeru' Anje Rikalo gdje je naprosto došlo do umjetničke eksplozije, na koju se nadovezala i njihova autorska pjesma 'Od soli do suza', također napravljena u svrhu povratka zaboravljenih instrumenata, kao i poštovanja prema ljudima koji su ih koristili gradeći baštinu.
Dodatna vrijednost ovih mladih ljudi je njegovanje tradicije, koji s ponosom ističu poštovanje onoga što instrument nosi, iako je riječ o samo jednoj žici koja je do sada uvijek korištena na prost način, a sada malo bogatijeg tona, izvedena u duhu Hercegovine.
Na zvjezdanom nebu mladih Hercegovačkih talenata zasjao je i dvanaestogodišnji Roman Šimović, sastavom 'Čitao sam', koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Romanov rad i njegovih dvanaest godina poentirali su cjelovečernju ideju i potvrdili da je kultura osnovna potreba svakog čovjeka, da je s njom život pun otvorenih horizonata i da djecu i mlade treba podržavati u izgradnji kulturnog identiteta, jer je upravo taj identitet ono što nas čini bogatima, a čovjek bez tradicije je samo pola čovjeka.
Spontanost, nepretencioznost i iskrenost svih aktera zaintrigirala je publiku koja je definitivno bila potaknuta na razmišljanje.
Interkativni performans Kod Alekse organizirao je World Music Centar iz Mostara.