Izložba Marijane Filipović ''Zapis duše'' održat će se u četvrtak, 30. listopada 2025. u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače s početkom u 19 sati.
''Danas, u vremenu ubrzanih promjena i gubitka vrijednosti, mnogi od nas osjećaju nesigurnost i dezorijentiranost. Tehnologija diktira ritam svakodnevice, umjetna inteligencija mijenja način na koji radimo i mislimo, a istodobno glad, bijeda i nepravda ostaju trajne sjene svijeta. Empatija je gotova iščezla, a s njom i čovjek koji vidi potrebe drugoga. U takvom svijetu lako je izgubiti iz vida ono bitno – spoznaju samoga sebe i duhovnu dubinu. Hermann Hesse je to sažeto izrazio riječima: 'Svi bogovi i svi đavli koji su ikada postojali (...) tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi.'''
U toj misli zrcali se drama svakoga čovjeka – napetost između svjetla i tame.
Na tom tragu nastao je novi ciklus Marijane Ravlić Filipović, Zapisi duše. U potrazi za vlastitim identitetom, umjetnica istražuje nutrinu svoje duše, zapisujući je u svojim radovima iskreno/nefiltrirano.
Svaki rad postaje svojevrsna introspektivna mapa koja razgolićuje intimne slojeve njezine unutrašnjosti ne bi li spoznala samu sebe. Kroz ovaj proces, umjetnica se pokušava osloboditi kaosa koji je opsjeda, nesigurnosti i unutarnjih nemira.
U radovima Marijane Ravlić Filipović krug je središnji znak – prostor introspekcije i meditacije. Bijeli gipsani ''diskovi'' ne predstavljaju tek materijalnu površinu, već su metaforički odjeci beskonačnog i vječnog, mjesta gdje se unutarnji nemir i potraga za smislom pretaču u oblik univerzalne harmonije.
Krug u njezinim djelima nije zatvoren u sebi, već ostaje otvoren prema onome što nadilazi čovjeka – prema vječnosti, Bogu, ali i prema drugome čovjeku. Kao savršena forma koja obuhvaća i štiti, on postaje okvir u kojemu se vodi drama između svjetla i tame.
''Sa sigurnošću se može reći da je njezin život ispunjen dubokim zadovoljstvom i snagom, čak i usred nesigurnosti i unutarnjih nemira, jer je spoznala da njezina sreća nije proizvod materijalnih čimbenika, a još manje biokemijskih procesa unutar njezina tijela, nego se očituje u prihvaćanju vlastitog života u cijelosti kao smislena i vrijedna življenja.
Ne žudi za ugodnim osjećajima nego ih sve prihvaća, i one neugodne, onakvima kakvi oni jesu. Živi u sadašnjem trenutku i ovjekovječuje ih u svojim bijelim gipsanim ''diskovima''. Upravo ova jasnoća i usmjerenost omogućuje umjetnici da svoje iskustvo pretvori u snagu. Tolika je njezina ljubav prema drugima i Bogu.'' (Josip Mijić)
Rođena 7. rujna 1986. u Mostaru. Srednju školu likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića završila u Mostaru. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu 2010. godine na odsjeku za slikarstvo u klasi prof. Antuna Borisa Švaljeka.
Iste godine upisuje poslijediplomski studij ''Ars Sacra'', pod stručnim vodstvom mentora studija prof. Ante Kajinića, kojeg završava 2013. god. Dosad je imala šest samostalnih i preko pedeset skupnih izložbi. Dobitnica je 2. nagrade za slikarstvo na natječaju Federalnog ministarstva obrazovanja za studente Bosne i Hercegovine za 2009. godinu. Od 2015. godine radi kao profesor u Srednjoj školi likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića u Mostaru.
Izložba ostaje otvorena do 13. studenoga 2025.
