Kaligrafski put Muniba Obradovića započinje u Mostaru, mnogo ranije nego što je mogao naslutiti kako će arapsko pismo postati ne samo zanat, nego i njegova trajna životna vokacija. Prvi trenutak koji pamti, kako kaže, kao početak ljubavi prema arapskoj kaligrafiji, dogodio se u djetinjstvu, kada je imao svega tri godine.
"To je trenutak kada sam prvi put u životu ugledao jedan mushaf iz Bagdada, koji je moj rahmetli otac dobio na poklon. Kasnije sam saznao kako je riječ o mushafu koji je ispisao turski kaligraf Muhammed Emin Er Rušdi. Potom sam, kroz učenje sufare (arapskog pisma), koristio knjigu našeg vrlo značajnog kaligrafa Ešrefa Kovačevića (Uvod u kur'ansko pismo). Nakon toga upoznao sam našeg dragog rahmetli Avdu efendiju Abazu i to je bio moj prvi stvarni kontakt s jednim kaligrafom. Dao mi je važne smjernice u načinu pisanja, kao i prvu literaturu, što mi je bilo od velike koristi. Između ostalog, dobio sam od njega i knjigu Principi arapske kaligrafije (Kavaidu-l-Hat Al-Arabi), autora čuvenog Hašima Bagdadija. Uz strojarstvo i informatiku, bavljenje kaligrafijom prati me gotovo punih trideset godina", kaže za Forbes BiH.
Taj rani susret sa savršenstvom arapske linije ostao je u njemu zauvijek zapisan. Tako se, uz strojarstvo i informatiku, u Munibovu životu tiho i postojano ispisivala ljubav prema kaligrafiji, ljubav koja traje gotovo tri desetljeća.
Deset godina u Kairu
Desetogodišnji studij u Kairu za Muniba Obradovića predstavlja ključnu životnu etapu. Uz studij arapskog jezika, islamskih znanosti i umjetnosti, iz Egipta je ponio ono najvažnije – slobodan i otvoren pristup znanju i umjetničkom stvaranju.
"Taj pristup otvorenog i slobodnog mišljenja uočio sam kao općeprisutan među ljudima u kairskim krugovima, koji omogućuje i potiče velike rezultate koje egipatski učenjaci i umjetnici u pravilu ostvaruju diljem svijeta. Kairo je, ukratko, svjetski centar znanja i umjetnosti, gdje je moguće pronaći vrhunske stručnjake i profesore u gotovo svakoj disciplini. Potrebno je samo pronaći među tim mnoštvom učenjake koji su vam potrebni, a izbor je uistinu velik. Jednom riječju, rasadnik učenjaka. Takva sredina za mene je bila iznimno korisna i utjecala je na moj razvoj kao čovjeka i umjetnika."
Upravo je ta sloboda mišljenja, prisutna u kairskim intelektualnim krugovima, postala jedan od nosivih stupova njegova umjetničkog habitusa.
Iako nikada nije bio motiviran željom za karijerom, natjecanja su u Munibov život unijela novu dinamiku. Na nagovor učitelja Mus’ada Hudejra Al-Bursaidija počeo je sudjelovati na međunarodnim natjecanjima te je ubrzo postao trostruki prvak u kategoriji Hat-sulus.
"Prije svega, natjecanja pomažu u napredovanju jer se u kraćem razdoblju usmjerite na konkretan zadatak i dajete sve od sebe kako biste ga što bolje izvršili. To zna biti prilično naporno, ali nakon natjecanja jasno osjetite značajan napredak. Osim toga, ako ostvarite neku od nagrada, to omogućuje nastupe i izložbe, što bitno utječe na razvoj umjetničke karijere. Moje bavljenje kaligrafijom nikada nije bilo motivirano umjetničkom karijerom, nego ponajprije ljubavlju prema ovoj umjetnosti. Ipak, na nagovor mog profesora Mus’ada Hudejra Al-Bursaidija počeo sam sudjelovati na natjecanjima i, hvala Allahu, imao uspjeha."
Njegova djela izlagana su u Sharjahu, Istanbulu, Pakistanu i Kuvajtu, a jedno od njih krasi čak i Veliki toranj u Meki. Ipak, najveće priznanje ne mjeri monumentalnošću projekata.
"Hvala Allahu na mnogobrojnim blagodatima. Najvažnije mi je u svakom trenutku ostati zahvalan Allahu i biti svjestan Njegove odredbe. Nastojim ići tim putem jer je stupanj šakira – onoga koji zahvaljuje Allahu na Njegovoj odredbi – od velike važnosti. Kao odgovor na vaše pitanje izdvojio bih trenutak kada me moj profesor Mus’ad Hudejr prvi put nazvao profesorom ("ustaz" na arapskom). Bio sam posramljen načinom na koji me oslovio jer smatram kako sam tek mali djelić u odnosu na njegovo znanje i iskustvo, a posebno u odnosu na broj kaligrafskih djela koja je ovaj suvremeni veliki umjetnik ostvario. Naše je truditi se u svojim djelima, ali rezultati dolaze Božjom odredbom i ne treba ih pripisivati sebi. Svi ti rezultati, izložbe i projekti razlog su kako bismo uzeli pouku i ostali zahvalni na Allahovim blagodatima."
Mnogo je, kaže, naučio od profesora Hudejra. Jedna od nezaboravnih lekcija bio je njegov govor o arapskom harfu, kada mu je rekao kako svaki harf treba tretirati kao ljudsko biće.
"Tako ono, s obzirom na položaj slova u kaligrafskoj kompoziciji, može biti u položaju sjedenja ili uspravnog stava. Dakle, prilagođava se svom položaju čineći cjelinu skladnijom. Od tehničkih detalja rado bih istaknuo tehniku impregnacije papira, koju sam također usvojio od dragog profesora Hudejra. Riječ je o staroj tehnici premazivanja papira radi zaštite i lakšeg izvođenja samog pisanja. Za taj postupak potrebno je pripremiti smjesu za impregnaciju koja se sastoji od prirodnih materijala: nišeste, vode, bjelanjka jajeta i stipse. Nakon višeslojnog premazivanja papira potrebno ga je ostaviti kako bi se prirodno sušio određeno vrijeme. Optimalno vrijeme iznosi šest mjeseci ili više. Naravno, tu su i tajne ispisa svakog slova."
Od 2011. godine Munib Obradović živi i radi u Mostaru, posvećen prenošenju znanja mlađim generacijama.
"Već četrnaest godina nastojim prenositi stečeno znanje na nove generacije. To je ujedno i amanet (obveza) prenošenja znanja na druge ljude, jer znanje je poput vode u prirodi. Njegovo kruženje doprinosi očuvanju i napretku cijelog svijeta, a ujedno je i način kako se samo znanje povećava. Umjetnost arapske kaligrafije u Bosni i Hercegovini tradicionalno je voljena i prihvaćena umjetnost. Smatram kako ovo razdoblje predstavlja vrijeme preporoda te umjetnosti kod nas jer svjedočimo sve većem broju mladih ljudi koji se njome bave te sve češćem organiziranju izložbi, kako pojedinačnih, tako i zajedničkih."
Kroz Udrugu Kaligraf, osnovanu 2018. godine, Obradović obrazuje nove generacije koje se uz kaligrafiju ne razvijaju samo tehnički, nego i duhovno.
"Trenutak kada mladi kaligraf savlada pravila i tehniku pisanja, a njegovi potezi postanu rutinski, smatram početkom zrenja u kaligrafskoj umjetnosti. Tada napisani harf postaje sve prirodniji, a osjećaji sve prisutniji u radu. To rezultira pojavom posebne ljepote djela koja je plod ljubavi prema tekstu koji se ispisuje. Upravo je ta ljubav prema tekstu osnovna i najvažnija stavka u ovoj umjetnosti. Ona potiče kaligrafa kako bi nastojao što ljepše ispisati odabrani tekst, pri čemu se i tehnika pisanja usavršava. Prirodnost izgleda napisanog harfa u stanju zikra (sjećanja na Allaha) i pojava radosti u duši kaligrafa znak su pisanja kaligrafije srcem, kada se naučena pravila i mjere slova zaborave, ali ih ruka savršeno izvodi."
Ako bi svoju umjetnost morao sažeti u jednu rečenicu, Munib Obradović zaključuje:
"Slijedimo ljubav prema ovoj umjetnosti jer ona je znak kako imamo dar od Gospodara. Koristimo taj dar jer on predstavlja zahvalnost Njemu, Darežljivome koji sve stvara i daruje. Ova umjetnost pruža osjećaj ljepote i slobode koji našu dušu čine sretnijom."
