Je li trčao pred rudu: Izumitelja fotokopiranja odbilo je 20 tvrtki

Prva fotokopija na svijetu nastala je 22. listopada 1938. godine u unajmljenoj prostoriji iza kozmetičkog salona u njujorškom Queensu. Na komadu voštanog papira, među tragovima praha, jedva su se razaznavale riječi i brojevi: "10-22-38 ASTORIA".

Autor tog neobičnog otiska bio je Chester Carlson, tridesetdvogodišnji službenik koji se bavio patentima. Nije imao laboratorij, ulagače ni tvrtku spremnu financirati njegovu zamisao. Imao je problem koji je želio riješiti: svakodnevno prepisivanje dokumenata.

Bilo je potrebno proći još 21 godinu kako bi njegova ideja postala uređaj na kojem je dovoljno pritisnuti gumb i dobiti kopiju dokumenta. U međuvremenu, Carlson će doživjeti niz odbijanja, financijskih teškoća i osobnih gubitaka prije nego što će njegov izum postati temelj jedne od najpoznatijih tehnoloških tvrtki 20. stoljeća.

Od siromaštva do izuma koji nitko nije želio

Chester Carlson rođen je 1906. godine u Seattleu, u obitelji koja se teško nosila s financijskim problemima. Njegov otac, brijač, bolovao je od tuberkuloze, a poslije i od teškog oblika artritisa kralježnice. Već sa 14 godina Carlson je radio nakon škole i vikendom u lokalnoj tiskari kako bi pomogao obitelji. Majka mu je umrla od tuberkuloze kada je imao 17 godina.

Unatoč tome, uspio je završiti studij fizike na Kalifornijskom tehnološkom institutu 1930. godine. Međutim, diplomirao je u vrijeme Velike depresije, kada su mogućnosti zapošljavanja bile iznimno ograničene. Poslao je prijave na 82 adrese. Odgovorile su samo dvije tvrtke, ali nijedna nije ponudila posao. Na kraju se zaposlio u laboratoriju Bell Labs u New Yorku, odakle je prešao u odjel za patente. Poslije je vodio patentni odjel tvrtke P. R. Mallory.

Upravo se ondje susreo s problemom koji će mu promijeniti život. Patentna dokumentacija zahtijevala je velik broj kopija tehničkih opisa i crteža, a tadašnje metode umnožavanja bile su spore i nepraktične. Kada bi ponestalo primjeraka napravljenih pomoću indigo-papira, dokumenti su se morali ponovno pretipkavati i provjeravati.

Carlson je 1936. upisao i studij prava, ali nije imao novca za udžbenike. Zato je dijelove posuđenih knjiga prepisivao rukom. Kako je i sam naslijedio artritis kralježnice, taj posao bio je i fizički bolan. Odlučio je pronaći način za umnožavanje dokumenata bez ponovnog prepisivanja.

Pokuse je počeo u kuhinji svojeg stana zagrijavajući sumpor i nanoseći ga na metalne ploče. Pokušaji su bili toliko neugodni, a povremeno i opasni, da je njegova supruga inzistirala da laboratorij izmjesti iz stana. Carlson je zato nastavio raditi u prostoriji iza kozmetičkog salona svoje punice u Astoriji.

U jesen 1938. pridružio mu se Otto Kornei, mladi fizičar koji je izbjegao iz Njemačke. Njih dvojica 22. listopada izveli su pokus koji će ući u povijest.

Kornei je tintom napisao datum i mjesto na staklenoj pločici. Zatim su pomoću svjetlosti, električnog naboja i finog praha prenijeli zapis na papir. Rezultat nije bio osobito jasan, ali je dokazao da postupak funkcionira.

Prva fotokopija bila je napravljena.

Dvadeset odbijanja

Carlson je vjerovao kako njegov izum ima ogromnu praktičnu vrijednost. Međutim, tvrtke kojima ga je predstavljao nisu dijelile njegovo mišljenje.

Između 1939. i 1944. godine obratio se više od 20 tvrtki i institucija, među kojima su bili IBM, Kodak, General Electric, RCA i američki vojni Signalni korpus. Svi su ga odbili. Godine čekanja ostavile su posljedice. Zdravlje mu se pogoršavalo, financijski problemi rasli su, a brak se završio razvodom.

Preokret je nastupio 1944. godine, gotovo slučajno. Russell Dayton, inženjer istraživačkog instituta Battelle Memorial u Ohiju, posjetio je tvrtku u kojoj je Carlson radio. Njihov razgovor doveo je do suradnje, a institut je pristao razvijati njegov postupak.

Tehnologija je postupno usavršavana. Nekoliko godina poslije prava na njezinu uporabu dobila je mala tvrtka Haloid iz Rochestera, koja se dotad bavila proizvodnjom fotografskog papira. Naziv "elektrofotografija" rukovoditeljima tvrtke djelovao je previše komplicirano pa su zatražili pomoć profesora klasičnih jezika. Tako je nastala riječ xerography, izvedena iz grčkih riječi koje znače "suho pisanje".

Haloid je novi postupak javno predstavio 22. listopada 1948., točno deset godina nakon Carlsonova prvog uspješnog pokusa.

Ipak, prvi uređaji bili su komplicirani i nepraktični. Tek u rujnu 1959. tvrtka je predstavila Xerox 914, prvi automatski fotokopirni uređaj koji je izrađivao kopije na običnom papiru. Princip rada bio je jednostavan: dokument se postavi na staklenu površinu, pritisne gumb i dobije kopija. Naziv 914 odnosio se na najveći format papira koji je uređaj mogao kopirati, 22,8 x 35,5 cm.

Uspjeh je bio toliko velik da je Haloid dvije godine poslije promijenio ime u Xerox i ušao među 500 najvećih američkih tvrtki.

Kada ime tvrtke postane obična riječ

Xerox je s vremenom postao toliko prepoznatljiv da se riječ u svakodnevnom govoru koristila kao sinonim za fotokopiranje. Međutim, za tvrtku je to predstavljalo i pravni problem. Kada naziv brenda postane opći izraz za određenu vrstu proizvoda ili usluge, postoji rizik da izgubi zaštitu kao registrirani žig.

Zato je Xerox pokrenuo kampanje kojima je podsjećao javnost da je Xerox ime tvrtke, a ne naziv postupka kopiranja. Jedna od reklama nosila je poruku:

"Ne možete kseroksirati kseroks na kseroksu."

Carlson nije doživio sve kasnije faze razvoja tvrtke koju je njegov izum proslavio. Umro je 19. rujna 1968. godine, u 62. godini, od srčanog udara. Do tada je stekao bogatstvo procijenjeno na oko 150 milijuna dolara. Više od 100 milijuna darovao je u dobrotvorne svrhe, često anonimno. Nije zaboravio ni Otta Korneija, fizičara koji mu je pomogao u prvom uspješnom pokusu. Osigurao mu je paket dionica tvrtke Xerox.

Čovjek koji si nekoć nije mogao priuštiti pravne udžbenike završio je život kao jedan od najbogatijih izumitelja svojeg vremena. Njegov izum promijenio je uredski rad diljem svijeta, ali je do tog uspjeha stigao tek nakon dva desetljeća upornosti i brojnih odbijanja, piše Bonitet.