Vjernici obilježavaju Dušni dan - spomen svih vjernih mrtvih

Dušni dan, koji Katolička Crkva obilježava 2. studenoga, spomendan je svih vjernih mrtvih – dan kad se vjernici sjećaju svojih pokojnika, mole za njihove duše i izražavaju nadu u vječni život.

Taj dan Crkva posvećuje svim dušama koje su "preminule u znaku vjere", dajući im posebno mjesto u bogoslužju. U svakoj svetoj misi, u euharistijskoj molitvi, Crkva se sjeća pokojnih i moli za njih.

Povijest i značenje Dušnog dana

Dušni dan potječe iz 998. godine kada je sveti Odilon, opat benediktinskog samostana u Clunyju, uveo poseban spomendan za pokojne odmah nakon blagdana Svih svetih. Budući da je Cluny imao utjecaj na oko tisuću samostana diljem Europe, taj se običaj brzo proširio po cijelom kršćanskom svijetu.

Papa je 1311. godine službeno potvrdio ovaj spomendan, a Španjolska je 1748. dobila povlasticu da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise. Tu je praksu papa Benedikt XV. 1915. godine proširio na cijelu Crkvu.

Molitva važnija od cvijeća

Dušni dan podsjeća na važnu istinu vjere – postojanje čistilišta, mjesta gdje se ljudski duh čisti i postaje dostojan susreta s Bogom. Kako piše sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima (3,13-15): "Svačije će djelo izići na vidjelo, jer će se očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo... On sam spasit će se, ali kao kroz vatru." Ta se vjera u mogućnost čišćenja i molitve za pokojne temelji još u Starom zavjetu, gdje Juda Makabejac prinosi žrtvu za pale vojnike da im se oproste grijesi (2 Mak 12,43-45).

Spomendan mrtvih nije samo dan sjećanja, već i poziv na djelovanje. Crkva potiče vjernike da za svoje pokojne mole, slave mise i čine djela ljubavi. Posjet groblju, uređivanje grobova i paljenje svijeća lijepi su izrazi poštovanja, ali najvažnija je molitva – dar duhovne blizine koji nadilazi smrt.

Razlika između Svih svetih i Dušnog dana

Prvoga studenoga slavimo svetkovinu Svih svetih – priznatih i nepriznatih – koji su svojim životom ostvarili ideal kršćanske vjere i zadobili Kraljevstvo Božje.

Dan poslije, 2. studenoga, obilježavamo Dušni dan, kada se molimo za pokojne i posjećujemo grobove u znak vjere i nade u uskrsnuće.

Taj dan izražava kršćansku nadu u vječni život, što liturgija sažima riječima: "Tvojim se vjernicima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima, i pošto se raspadne dom ovozemaljskog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima."

"Za duše pokojnika molimo vjerujući da će oni, kad uđu u Kraljevstvo Božje, postati naši zagovornici. Datumska povezanost Svih svetih i Dušnoga dana potiče na razmišljanje o vječnosti. Papa Benedikt XVI. upozorio je da se suvremeni čovjek, zaokupljen zemaljskim stvarima, sve teže okreće Bogu, pa ovi blagdani podsjećaju na smisao i cilj našega života", rekao je ranije don Rajko Marković za Bljesak.info.

Blagdani Svih svetih i Dušnoga dana podsjećaju na vrijednost vjere, sjećanja i nade u vječni život. U buci modernih običaja pozvani smo na mir, molitvu i promišljanje o onome što nas povezuje s Bogom i bližnjima.