Izreku "bolje da umre selo nego običaji" iz godine u godinu potvrđuju mještani Vrgorca, malog mjesta u općini Čapljina, gdje se na gradskom groblju održava neobičan i dirljiv običaj – cjelonoćno zvonjenje uoči Dana mrtvih.
Riječ je o tradiciji staroj najmanje 150 godina, a prenosi se s koljena na koljeno.
"Ovaj običaj povezan je s Danom mrtvih. Ljudi bi, čekajući da im fratri pojedinačno blagoslove grobove, okupljali se oko kapelice i zvona. Svatko bi za svog pokojnog potegnuo uže nekoliko puta i prepustio ga drugom", kazao je za Čapljinski portal Nedjeljko Jakiša – Neđo, koji je i ove godine s rodbinom i prijateljima bio na groblju kako bi tradicija opstala.
Zvono je u počecima visjelo na starom hrastu usred groblja, a kasnije je, s izgradnjom kapelice, premješteno na njezin toranj.
"Prije petnaestak godina postavljeno je novo zvono uz kapelicu iz 1447. godine i od tada se tu okupljamo i zvonimo", dodaje Nedejljko.
Običaj nije prekinut ni u najtežim vremenima. "Koliko ja pamtim, a i stariji koji su mi pričali, zvonjenje nije prestalo nijedne godine u zadnjih 150 godina. Zvonili smo i u ratu, i kad je padala kiša, i na minusima. Ložili smo stare vijence i drva da se ugrijemo", prisjeća se Neđo.
Zvoni se mrtvačko zvono – tako da jezik udara uvijek u istu stranu. "Zvoniti nije teško, ali treba držati ritam i stalno zategnuto uže. To se uči od malih nogu, tako su učili nas, a mi sada učimo svoju djecu. Ne smije se prekinuti", objašnjava.
Nakon zalaska sunca u groblju se okupe muškarci iz mjesta i započinje cjelonoćna zvonjava, koja traje sve do svitanja – za pokoj duša sahranjenih na tom groblju.
Uz zvonjavu, okupljeni razgovaraju i druže se, a svatko donese nešto za pojesti ili popiti. Noć prolazi u zajedništvu, molitvi i ponosu što čuvaju običaj star gotovo stoljeće i pol – običaj koji ni vrijeme ni okolnosti nisu uspjeli utišati, piše Čapljinski portal.
