Na današnji dan prije 445 godina, 16. siječnja 1581. engleski je parlament donio zakon po kome je katolička vjera u Engleskoj zabranjena. Uvedene su teške kazne za one koji bi pohađali katoličku misu ili prakticirali katoličanstvo na neki drugi način. Dogodilo se to za vrijeme vladanja kraljice Elizabete I. koja je progonila katolike.
U Elizabetino doba u Engleskoj je bilo izrazito opasno biti katolik, a posebice katolički svećenik. Tako su obitelji koje su pokušavale ostati katoličke imale u kućama skrivene rupe u podovima i tajne prolaze u koje bi skrivale svećenike ako bi državna kontrola pokucala na vrata.
Mnogi katolici i katolički svećenici su svoju privrženost Crkvi platili konfiskacijama imovine, mučenjima, zatvorima i ubijanjima. Ipak, jedan dio vjernih katolika uspio se do današnjeg dana održati u Engleskoj. Postoje teorije da je William Shakespeare potajice bio katolik, no nije to smio priznati jer bi nastradao.
Gotovo dva i pol stoljeća kasnije, 24. ožujka 1829. godine Britanski parlament donio je zakon kojim su katolicima znatno povećane političke slobode u Velikoj Britaniji.
Po novom zakonu, katolici su mogli sjediti kao zastupnici u Britanskom parlamentu. Za proguravanje tog zakona zaslužan je bio irski katolički političar i pravnik Daniel O’Connell, koji je zbog toga dobio i počasni nadimak Osloboditelj (engl. The Liberator). Od Britanaca koji su podržali taj zakon zaslužan je tadašnji premijer vojvoda od Wellingtona (slavni pobjednik nad Napoleonom Bonaparteom).
Premda nije bio katolik, Wellington je navodno čak zaprijetio kralju da će dati ostavku na mjesto premijera ako taj zakon ne bude odobren. Znatnu je ulogu imao i Wellingtonov brat – markiz Wellesley – koji je prethodno bio potkralj Irske i tamo je uočio kako stoje stvari s katoličkim stanovništvom.
Zanimljiv je podatak, da usprkos tome što se radi o svega par postotaka Engleza, danas katolici zajedno sa pridošlim Poljacima, Talijanima, Hrvatima i drugima čine vjersku skupinu koja brojčano najviše pohodi bilo koji vjerski obred u Engleskoj.
Opširnije o životu kraljice Elizabete I. pročitati OVDJE
