Preteča ilirskog pokreta po kome se zove zagrebački Maksimir

Zagrebački biskup, kulturni mecena i središnja osoba kulturnoga i političkog života u Hrvatskoj potkraj 18. i početkom 19. stoljeća, Maksimilijan Vrhovac rođen je na današnji dan, 23. studenog 1752. godine u Karlovcu.

Vrhovca se smatra pretečom ilirskog pokreta, bio je istinski borac za nezavisnost i ujedinjenje hrvatskih zemalja te jedan od najvećih dobrotvora u hrvatskoj povijesti.

Mladi Maksimilijan napustio je vojničku karijeru da bi se posvetio filozofiji i teologiji, a nakon studija u Beču i Bologni postaje vicerektorom, te rektorom sjemeništa u Zagrebu i profesorom dogmatike na zagrebačkoj Akademiji.

Godine 1787. car Josip II. imenovao ga je zagrebačkim biskupom te od tada počinje njegov rad na političkom i kulturnom ujedinjenju hrvatskih zemalja.

Nakon što je 1797. Dalmacija pripala Habsburškoj Monarhiji pokrenuo je akciju za njezino sjedinjenje s Hrvatskom, prikupljajući u tu svrhu dokumente iz arhiva bečke Dvorske kancelarije.

Spriječio je pokušaj uvođenja madžarskog jezika u hrvatsku javnu upravu ističući u Gornjem domu ugarsko-hrvatskog sabora potrebu uvođenja ilirskoga jezika u upravu.

Godine 1809. postaje banski namjesnik, a a nakon ulaska Hrvatske u sastav Ilirskih pokrajina organizirao je otpor francuskoj vlasti. Nakon Napoleonova sloma, posvetio se borbi za sjedinjenje hrvatskih krajeva južno od Save, koji su bili u sastavu Kraljevine Ilirije.

Maksimilijan Vrhovac ostao je zapamćen i po svom prosvjetno-kulturnom i gospodarskom djelatnošću. Zauzimao se za razvoj jedinstvenoga ilirskog jezika i pravopisa, koji bi zamijenio latinski jezik, koji je propagirao tiskanjem kalendara i proglasa.

Skupljao je stare knjige i rukopise te stvorio bogatu knjižnicu koja je bila preteča današnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice. U tu svrhu pozvao je svećenstvo svoje dijeceze da skupljaju narodno blago.

Potaknuo je osnivanje udruženja za regulaciju rijeke Kupe, surađivao je prilikom izgradnje Lujzinske ceste, a kupnjom i dogradnjom Stubičkih Toplica pridonio je razvoju mjesta i lječilišta. Jedna od najpoznatijih Vrhovčevih inicijativa bila je uređenje zagrebačkoga parka, koji je po njem nazvan Maksimir (započeto 1787.).

Uoči smrti izgradio je sirotište za nezbrinutu djecu, a oporučno je ostavio novac za uređenje Zagreba.

Uz Maksimilijana Vrhovca veže se i kontroverza oko njegovog angažmana u masonskoj loži. Njega je Ignjat Martinović, kojem se sudilo zbog širenja ideja Francuske revolucije, optužio da je "šef jezuitizma u Hrvatskoj" te jedan od "glavara ceha u koji su udruženi jozefini, iluminati i jezuiti".

Iako se Vrhovac uspio obraniti od optužbi znakovito je da je tijekom procesa uništio sve kompromitirajuće spise. Neki autori na temelju dokumenata koje su prezentirali članovi masonskih loža početkom 1980.- ih godina, zaključuju da je Vrhovac ipak bio povezan sa slobodnim zidarima.

Maksimilijan Vrhovac preminuo je u Zagrebu 16. prosinca 1827. godine. (Izvor: Povijest.hr)