Prije dva stoljeća rođen je skladatelj hrvatske himne

Na današnji dan prije ravno dva stoljeća, 8. prosinca 1821. godine, u Vinkovcima je rođen Josip (Josif) Runjanin, vojni časnik i glazbenik, skladatelj hrvatske himne "Lijepa naša domovino".

Runjanin je cincarskog podrijetla od prebjega iz Srbije, grčko istočne vjere.

U rodnom mjestu završava pučku školu i četiri razreda gramatikalne gimnazije, dok peti pohađa u Srijemskim Karlovcima. Godine 1838. odlazi na vojnu akademiju u Austriju. Ubrzo je poslan kao kadet na Vojnu granicu u Glinu (1840.) pod zapovjedništvo pukovnika baruna Josipa Jelačića.

Za vrijeme svoga vojnikovanja napredovao je od kadeta do potpukovnika, a u tom je činu umirovljen 1871. godine. Sudjelovao je između 1848. i 1866. u četiri ratna pohoda u Italiji, preživio ih je, i u svojoj se 43. godini oženio kćerkom umirovljenog kapetana Tome Perakovića. Godinu dana poslije ulazi u Hrvatski sabor kao predstavnik Prve banske pukovnije (1865.) iz Gline za vrijeme bana Josipa Šokčevića.

Kao dječak bio je glazbeno nadaren, a u Glini ga glazbeno podučava tamošnji glazbeni vojni kapelnik Josip Wendel. Uz zapovjednika Jelačića oduševio se za ilirski narodni preporod. Godine 1844. njemu u čast komponira napjev na tekst Ivana Trnskog "Ljubimo te, naša diko".

Družeći se s ilircima došao mu je u ruke tekst pjesme Antuna pl. Mihanovića "Horvatska domovina", objavljen u Gajevoj Danici 1835. Pjesma mu se dopala pa je komponirao melodiju, a vojni kapelnik je napjev priredio za muški kvartet i vojnu glazbu. Prva izvedba se dogodila u kući trgovca i ilirca Petra Peleša u Glini. Popjevka je postala veoma popularna u svim hrvatskim zemljama i pjevala se ravnopravno s Gajevom "Još Hrvatska ni propala" u raznim prigodama.

Kasnijim je istraživanjima otkriveno, da je na Runjanina prilikom pisanja ove melodije utjecala jedna arija (O sole piu ratto) iz trećeg čina talijanske opere "Lucia di Lammermoor", autora Gaetana Donizettia.

Prvu harmonizaciju za zbor načinio je vojni kapelnik Josip Wendl i adaptirao ju za vojni orkestar. Novu harmonizaciju načinio je učitelj glazbe V. Lichtenegger (1861), a poslije I. Zajc, J. Gotovac i drugi.

Dvadest godina poslije ponovno na nju ukazuje osječki muzikolog Franjo Kuhač u svojoj zbirci "Južno-slovjenske narodne popievke".

Zagrebački gradonačelnik dr. Milan Emil Amruš priređuje veliku Hrvatsko-Slavonsku gospodarsku izložbu od sredine kolovoza pa do listopada 1891. godine na prostoru današnjeg Trga republike u Zagrebu. Početkom rujna održavaju se pri izložbi svečanosti "Hrvatskog pjevačkog saveza" na kojima se bira hrvatska himna.

Tri su prijedloga za himnu: "Bože živi blagoslovi" Petra Preradovića, glazba Ivana pl. Zajca; "Hrvatska himna", Huge Badalića, glazba Ivan pl. Zajc; i "Hrvatska domovina" Antuna pl. Mihanovića, glazba Josipha Runjanina.

Najveće odobravanje i ushićenje nazočnih doživjela je treća izvedba koja od tada postaje hrvatska himna "Lijepa naša domovino" po prvim stihovima.

Inače, veći dio glazbenih djela ovog glazbenika i časnika je vremenom zagubljen.

Josip ili Josif Runjanin je, postavši potpukovnikom, umirovljen 1871 . Nastanio se u Novom Sadu gdje je umro 2. veljače 1878. godine i sahranjen je na pravoslavnom tzv. Uspenskom groblju.