Svećenik i glazbenik Jozo Čirko je gostujući na Radio Splitu govorio o situacijama s kojima se susreće – od bračnih konflikata i pitanja rastave, grižnje savjesti i trauma zbog pobačaja, te položaja beskućnika i ljudi na rubu društva s kojima je radio preko 20 godina.
"Nisam pošto-poto za to da ljudi žive u paklu", kaže.
Opisuje brakove u kojima supružnici više ne razgovaraju, ne podnose se i emocionalno su potpuno udaljeni. Takvi odnosi često se održavaju zbog djece, okoline ili navike, ali cijena je visoka.
"Je li bolje rastaviti se ili vrijeđati? Pogotovo pred djecom?", pita se, naglašavajući da djeca posebno pate kada slušaju kako roditelji međusobno ponižavaju jedno drugo.
U takvim slučajevima, smatra da razlaz može biti manje zlo.
Velik dio problema, kaže, nastaje već na početku – u motivima za ulazak u brak.
"Brak održava jedino ljubav. Ako su razlozi materijalni ili neki drugi interes, to puca vrlo brzo", upozorava.
Kao primjer navodi priču o ženi koja je u brak ušla zbog sigurnosti i novca, a kasnije cijeli život provela u kajanju zbog pogrešne odluke.
Poruka mladima je jasna: bez stvarne ljubavi i spremnosti na odnos, brak teško može opstati.
Iako se često smatra da se brak sklopljen u Crkvi ne može raskinuti, stvarnost je nešto složenija.
"Ne može se rastaviti, ali se može proglasiti nevaljanim", objasnio je don Čirko.
To znači da se kroz crkveni postupak može dokazivati da brak od samog početka nije bio valjano sklopljen. Razlozi mogu uključivati:
• laganje o želji za djecom
• skrivene ovisnosti (droga, kocka)
• psihičke bolesti
• ozbiljne prijevare ili prikrivanje ključnih činjenica
Takvi procesi traju godinama i zahtijevaju ozbiljne dokaze, ali interes za njih raste.