Kako sačuvati nadu u vremenu straha? Što religijske zajednice čine i mogu učiniti za narode u Bosni i Hercegovini? Imamo li državu kakvu zaslužujemo? Gost emisije Plenum bio je monsinjor Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup.
Gostujući u emisiji Plenum Federalne televizije uoči Božića, mons. Vukšić govorio je o značenju jubilarne godine, stanju društva u Bosni i Hercegovini, međureligijskom dijalogu, identitetima, moralnim vrijednostima, ali i o odgovornosti svakog pojedinca da u složenim okolnostima bude izvor nade.
Podsjetio je kako je 2025. godina u Katoličkoj Crkvi obilježena kao redovita jubilarna godina, koja se prema tradiciji slavi svakih 25 godina i veže uz godinu rođenja Isusa Krista, te kako je posvećena temi nade pod geslom "Hodočasnici nade".
"Svaka jubilarna godina ima svoje geslo, moto pod kojim se događa sve ono što se zbiva kroz tu godinu, a za ovu je odlučeno da nada bude temeljna misao. Vjernici su pozvani da to vrijeme provode kao hodočasnici nade", kazao je nadbiskup.
Govoreći o tome koliko je nada danas prisutna u društvu, Vukšić naglašava da ne dijeli mišljenje kako nade nema.
"U vjerničkom životu mi kršćani nadu smatramo jednom od temeljnih vrijednosti koje treba stalno promicati. No nada nije važna samo u vjerskom smislu – ona je ljudima prijeko potrebna i u svakodnevnom životu. Ja ne bih rekao da nade nema. Nade ima. Postoji utemeljena nada i postoje mnogi dobri ljudi koji su sami po sebi znakovi nade i primjeri koje treba prepoznati i nasljedovati", rekao je, dodajući kako su znakovi nade osobito potrebni u složenim društvima, "ondje gdje stvari treba popravljati na mnogo mjesta".
Iako je svjestan brojnih problema, nadbiskup upozorava da nitko nije pozvan niti sposoban riješiti sva društvena pitanja.
"Nitko od nas nije poslan da razriješi sve ljudske muke i probleme, ali jesmo pozvani i obvezni biti znakovi nade – svojim životom, ponašanjem, govorom i odnosom prema drugim ljudima", poručio je. Upravo u tim pojedinačnim djelima vidi mogućnost da se dobrota proširi na cijelo društvo.
Govoreći o suštini kršćanske poruke, Vukšić je istaknuo kako je ona usmjerena prema Bogu, ali da prema kršćanskom nauku put do Boga vodi isključivo preko drugog čovjeka.
"Put do Boga, prema kršćanskom nauku, isključivo ide preko drugog čovjeka. Poštovanje, služenje i briga za drugoga – to je jedini put do Boga", rekao je.
Osvrnuvši se na pitanje udaljavanja ljudi od religije, kazao je kako je teško generalizirati.
"Ako promatramo samo javno ponašanje, može se steći dojam da postoji udaljavanje od temeljnih vrijednosti. No ako pokušamo biti realisti, vidjet ćemo da i danas ima mnogo dobrote i plemenitih ljudi", rekao je, dodajući kako je jedan od znakova nade prepoznati plemenitost te da je važno ne usredotočiti se isključivo na negativno.
U tom je kontekstu posebno istaknuo odgovornost medija. "Lakše je prodati vijest o tragediji nego o nečemu plemenitom i lijepom, ali to ne znači da dobrote nema. Naprotiv, ima je mnogo i treba je isticati", poručio je.
Govoreći o božićnoj poruci Katoličke Crkve, nadbiskup je naveo kako su biskupi ove godine poseban naglasak stavili na dvije vrijednosti važne za svako društvo – ženu i život.
"U božićnom događaju u središtu je žena – Marija, majka Isusova – i dijete, novi život", kazao je, ističući da su te vrijednosti danas ozbiljno ugrožene.
Upozorio je na pojave nasilja nad ženama, uključujući femicid, ali i na ozbiljne demografske probleme u Bosni i Hercegovini. "S jedne strane imamo pojave koje ugrožavaju živote i dostojanstvo žena, a s druge strane problem depopulacije, sve manje rođenja i sve više smrti", rekao je, naglašavajući da su vrijednost žene i djeteta temelj svakog zdravog društva.
Govoreći o bosanskohercegovačkom društvu, Vukšić je istaknuo kako je riječ o izrazito složenoj zajednici, obilježenoj etničkom, vjerskom i kulturološkom raznolikošću. "Izuzetno je važno ne samo prepoznati različite identitete, nego ih poštivati i stvarati ozračje u kojem će se svaki identitet osjećati sigurnim", poručio je.
Naglasio je kako samo "siguran identitet" može biti otvoren za susret s drugim.
"Onaj tko se osjeća sigurnim u svoje dostojanstvo i prava nema straha od drugoga. To vrijedi i za pojedince i za narode i za vjerske zajednice", rekao je, ističući želju da se "svi, bilo kao pojedinci ili kao kolektivi, osjećaju sigurnima u vlastitim identitetima u Bosni i Hercegovini, jer će to pridonijeti većoj slozi, većoj spremnosti na dijalog i dogovor te, u konačnici, mirnijem životu i ljepšoj budućnosti".
Govoreći o identitetima i etničkoj pripadnosti u Bosni i Hercegovini, nadbiskup Vukšić istaknuo je kako su identiteti "prepoznatljivi", ali i kako nisu nepromjenjivi. "Identitet je stvarnost koja je u procesu i ovisi o različitim utjecajima i načinima doživljavanja", kazao je.
Komentirajući napade i narative, osobito prema muslimanima i Bošnjacima, nadbiskup je jasno poručio kako takve pojave nemaju utemeljenje u religiji.
"Ni u islamu ni u kršćanstvu ne postoje temeljna polazišta o progonu drugih. Mržnja i nasilje nisu plod religije, nego ideologija i pojedinaca koji je zloupotrebljavaju", kazao je.
Kao dugogodišnji zagovornik dijaloga, Vukšić je istaknuo kako dijalog u Bosni i Hercegovini postoji na različitim razinama – od svakodnevnog života do međureligijskih i društvenih struktura. "Život ne bi bio moguć bez dijaloga i povjerenja, a kršćanski ideal je živjeti jedni za druge", rekao je, naglasivši kako Međureligijsko vijeće danas ponovno djeluje u punom sastavu i redovito reagira na kršenja ljudskih i vjerskih prava.
"Možemo i moramo pokazivati dobar primjer", poručio je, uz napomenu kako vjerske zajednice nisu pozvane rješavati sva društvena pitanja, ali jesu obvezne dati svoj etički doprinos.
Utjecaj vjerskih zajednica i moralnost Govoreći o utjecaju vjerskih zajednica, Vukšić je kazao kako je snaga tog utjecaja razmjerna spremnosti ljudi da žive moralna načela. "Načela su snažna sama po sebi, ali stvarni utjecaj ovisi o tome koliko ih ljudi primjenjuju u svakodnevnom životu", rekao je, dodajući kako bi, kada bi vjerski utjecaj bio veći, "ljudi više živjeli jedni za druge".
Po pitanju morala, nadbiskup Vukšić naglasio je kako on "uopće nije apstraktna kategorija", nego životna stvarnost. Iako načela mogu djelovati apstraktno, način na koji ih ljudi žive uvijek je vrlo konkretan i lako prepoznatljiv – moralan ili nemoralan.
Govoreći o odgoju mladih, istaknuo je kako mladi u velikoj mjeri uče promatrajući ponašanje starijih. "Najčešće se poučava riječima, ali se više uči iz primjera", kazao je, dodajući kako su životni primjeri često snažniji od bilo koje izgovorene poruke.
Govoreći o ratovima, zločinima i stradanjima kojima svjedoči suvremeni svijet, nadbiskup Vukšić upozorio je kako je strah postao gotovo neizbježan dio ljudskog iskustva. "Nisam siguran da je moguće pobjeći od straha", kazao je, dodajući da umjerena doza straha može imati i zaštitnu ulogu, ali da strah koji proizlazi iz ratova, genocida i progona prerasta u ozbiljnu društvenu patologiju.
Prema njegovim riječima, takva stradanja ostavljaju duboke i trajne posljedice, ne samo u materijalnom, nego i u ljudskom i moralnom smislu. Podsjetio je i na ratno iskustvo ovih prostora, naglašavajući da tragedije nisu daleka prošlost.
"I naši su krajevi to više puta doživjeli", rekao je, ističući kako se bez dijaloga i dogovora ne može pronaći izlaz iz spirale nasilja.
Na kraju razgovora uputio je božićnu poruku svim građanima Bosne i Hercegovine.
"Ponajprije želim sretan Božić svim stanovnicima Bosne i Hercegovine. Također želim sretnu Novu godinu i blagoslovljen svaki dan u nadolazećoj godini. Sretan Božić i svima onima koji će ga slaviti nešto kasnije, nakon Nove godine. Solidarnost i dijalog nisu opcija, nego moralna obveza", poručio je vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić, naglasivši da su spremnost na razumijevanje i odgovornost prema drugima jedini put prema stabilnijem i pravednijem društvu.
