Kako je vlast bivše Jugoslavije raselila mještane sela Smrčevice
U napuštenom selu Smrčevicama podno Zec planine u župi Uzdol u Rami svake se godine oko Velike Gospe okupljaju potomci onih obitelji koje je protjerala vlast bivše Jugoslavije zarad izgradnje zadruge. Tako je bilo i 17. kolovoza kada je slavljena misa te upriličeno druženje...
Raseljeni mještani
Dubokim usjekom put vodi prema Zec planini. Već se kroz jelovu šumu ugledao rudnik barita na Gunjači, Zec planina. Unatoč suši planinski potoci žubore i mame na osvježenje. Put vodi prema Smrčevicama. To je napušteno selo ispod same Zec planine, masiva Vranice, piše Ramski vijesnik.
Po crkvenom uređenju pripadaju župi Uzdol u Rami, a po državnom Gornjem Vakufu-Uskoplju.
Nekada se ovdje živjelo punim plućima. Težak je to bio život, ali s dosta ljubavi i puno radosti. Iako je bilo teško ljudi su ostajali i opstajali sve do 1950-ih i 1960-ih godina 20. st.
Ondašnja država Jugoslavija odlučila je stanovnike potjerati s njihovih stoljetnih ognjišta. Važnije je bilo graditi zadrugu i farmu, nego životi obitelji Blažević, Vladić, Rajić, Škarica, Šelo…
I tako je počeo egzodus pod palicom socijalističke države koja se klela u socijalnost, ali je uvijek za provedbu koristila palicu. Stanovnici su se morali seliti gdje su znali i mogli. Tako su se raselili od Dobrošina i Ždrimaca Gornjem Vakufu-Uskoplju do ravne Slavonije.
Nisu zaboravili korijene
Iako su se raselili potomci nekadašnjih stanovnika nisu zaboravili svoje korijene. Prve nedjelje iza Velike Gospe tko može doći nađe se u Smrčevicama na groblju kako bi molio za svoje pokojne pretke i time ih zadržao u sjećanju.
Nekada se nađe na tom susretu i više od 50 osoba, a ponekad samo nekoliko. Životne obveze puno toga određuju. Ono što je najvažnije, uvijek je netko tu i ne zaboravlja se na pretke.
Ove nedjelje, 17. kolovoza misu na groblju slavio je župnik don Ivan Ivančević. Uzdoljani su došli u Smrčevice kako bi iskazali poštovanje svojim preminulim župljanima koji se nisu bojali života i borili su se te svoje počivalište našli u ovim mirisnim, zimi hladnim i surovim obroncima Zec planine.
Marko Žuljević, iz Ždrimaca je kazao:
"Za ovo groblje vezuje me što su ovdje pokapani moji preci. Dolazim svake godine. Ove godine nas je nažalost najmanje. I ovim putem pozivam da dođemo u što većem broju".
Sjećanje na pretke
Zoran Škarica je došao sa sinom na groblje u Smrčevice zbog svojih predaka.
"Tu je rođen moj otac i tu su pokopani moji djed i baka. Ljudi su selili iz ovih krajeva zbog prisile da se napravi zadruga. Odselili su najviše u Mikanovce u Slavoniju. U ovom selu su bili Hrvati katolici, a okolo su bili Muslimani".
Dok je barem jednog čovjeka koji se sjeća svojih predaka sjećanje ne umire.
Nakon misnog slavlja i molitve za pokojne prema tradiciji uslijedilo je druženje. Neizostavna je bila pjesma koju je predvodio Stipan Kolakušić iz Ljubunaca. Našlo se tu dosta domaćih proizvoda za okrijepu.
Važno je naglasiti da prema ustaljenoj tradiciji slijedeća misa je prve nedjelje iza Velike Gospe iduće godine.
