Bio je jedan od najutjecajnijih kršćanskih mislilaca, filozofa i biskupa u povijesti

Na dnašnji dan, 13. studenog 354. godine rođen je Sveti Augustin, odnosno Aurelije Augustin, najutjecajniji antički kršćanski mislilac čija je misao značajno prožela zapadnu filozofiju i kršćansku teologiju.

Rođen je u Tagasti, gradiću u Numidiji. Danas je to mjesto u Alžiru, a zove se Souk Ahras.

Njegov otac bijaše mali posjednik, ali imanje je zbog velikih poreza donosilo sve manje prihoda. Zato će Augustin moći na škole samo uz obilnu pomoć jednog svog zaštitnika.

To je za njega bilo ponižavajuće i on je tu milostinju doduše primio, ali je ipak bio ranjen u svojem ponosu. Neki misle da mu je ta okolnost utisnula u dušu onu silnu osjetljivost, koja će za njega biti karakteristična kroz cijeli život.

Dok je njegov otac, Patricije, bio poganin-bezbožnik, majka mu je sveta Monika bila gorljiva kršćanka, prava vjernica, išla je dva puta na misu, moleći za preobraćenja svoga sina.

Školovanje i preobraćenje

S 11 godina poslan je u školu, gdje je izučavao latinske klasike. Sam Augustin za sebe piše da je kao dječak bio sklon grijehu, zapravo da je volio grijeh.

Kao 17-godišnjak odlazi na studije u Kartagu, gdje je upao u loše društvo i upuštao se u razne poroke tijela. Ondje je zavolio filozofiju ali je na majčin užas postao manihejac. Ondje je dobio i izvanbračnog sina, nazvanog Adeodatus.

Iako je bio briljantan student, nikad nije svladao grčki jezik. U latinskom se, naprotiv, isticao. Vrativši se u rodni grad, neko je vrijeme poučavao gramatiku, ali potom seli u Kartagu i ondje vodi školu retorike.

Potom je pošao u Rim po istom poslu, ali tamo nije našao na topao doček te odlazi u Milano. Imao je tada 30 godina. Ondje se konačno obratio na kršćanstvo pod utjecajem mjesnog biskupa, sv. Ambrozija, u kojem je pronašao duhovnog oca.

Preobratio se u 32. godini života u Milanu. Dok je sjedio u vrtu i osjećao duboku krizu, čuo je dječji glas koji je pjevao "uzmi i čitaj" (tolle, lege). Otvorio je Sveto pismo na Pavlovim poslanicama, pročitao tekst koji ga je prenuo i odlučio se krstiti – krstio ga je sveti Ambrozije 387. godine.

Ondje ga je konačno pronašla i majka, koja ga je nagovorila da se riješi ljubavnice i pošteno oženi.

O svom je obraćenju kasnije napisao znamenite Ispovijesti, klasično djelo kršćanske duhovnosti.

Augustinovo zaređenje

Nakon što je iz ruku sv. Ambrozija primio krštenje, Augustin se zaputio u Afriku. Na putu su mu umrli i majka i sin. Vrativši se kući, prodao je sve što je posjedovao i novac razdijelio siromasima.

Zadržao je samo rodnu kuću, koju je pretvorio u neku vrstu samostana za sebe i svoje sljedbenike. Zaređen je za svećenika u Hiponu i postao znameniti propovjednik i žestoki protivnik manihejstva.

Uskoro je postao biskup Hipona, ostavši na dužnosti sve do smrti 430. godine. Ondje je napisao i svoje kapitalno djelo O državi Božjoj. I kao biskup vodio je monaški život. Umro je u vrijeme kada su Vandali opsjedali grad. Kanoniziran je narodnom aklamacijom, a papa Bonifacije VIII. proglasio ga je naučiteljem Crkve.

Zaštitnik je pivara, tiskara, teologa te se priziva kod bolesti očiju. Zemni ostatci nalaze mu se u Paviji. Augustin je bio i plodan teolog i teološki pisac, koji je svojim proučavanjem i pisanjem pokrio gotovo sve teološke grane.

Djela sv. Augustina

U Milanu, Rimu i Tagasti nastala su njegova prva teološka i filozofska djela O blaženom životu (De vita beata), O redu (De ordine), O besmrtnosti duše (De immortalitate animae); započeo je i Enciklopediju sedam slobodnih umijeća (gramatika, retorika, glazba, aritmetika, geometrija, filozofija, dijalektika), ali je ostala nedovršena.

Augustinov je opus vrlo opsežan (više od 90 djela), pretežno crkvenoga značaja: egzegeza starozavjetnih i novozavjetnih spisa (O kršćanskome nauku – De doctrina Christiana, u 4 knj. i dr.), dogmatika (O Trojstvu – De trinitate, 15 knj.), praktična teologija (Poučavanje neupućenih – De catechizandis rudibus i dr.), polemike s donatistima, manihejcima, arijancima i pelagijancima, zatim propovijedi i velika korespondencija. Najčitanije mu je djelo (prevedeno na mnoge jezike i često izdavano) Ispovijesti (Confessiones, 13 knj.).

Od apologetskih djela najznačajnije je O državi Božjoj (De civitate Dei, 22 knj.), napisano između 413. i 416 (nakon Alarikove pljačke Rima 410) protiv pogana, koji su držali da je pad grada bio kazna što je puk napustio stare bogove i prešao na kršćanstvo.

Augustina je posebno zaokupljen pitanjima o Bogu, kojega otkriva kao savršeno biće, prvotnu istinu i vječnu ljubav, te pitanjima o Čovjeku, kod kojega studira osobito narav, duhovnost i slobodu. Svoju filozofsku misao temelji na trima osnovnim načelima: nutarnjosti, sudjelovanju i nepromjenljivosti.

Nije službeno proglašen svecem

Umro je 28. kolovoza 430. godine u Hiponu (današnji Alžir) u 76. godini života, u vrijeme dok su grad opsjedali Vandali. Vandali su ubrzo nakon njegove smrti prekinuli opsadu grada.

Njegovo tijelo nije ostalo u Africi; prvo je preneseno na Sardiniju, a početkom 8. stoljeća u talijanski grad Paviju, gdje se i danas čuva.

Sveti Augustin nikada nije službeno proglašen (kanoniziran) svecem kroz formalni pravni postupak kakav danas poznajemo u Katoličkoj crkvi.

Ipak, u povijesti Crkve postoje dva važna službena priznanja njegova statusa:.

Godine 1298. papa Bonifacije VIII. službeno ga je uvrstio među prva četiri velika crkvena naučitelja (Doctor Ecclesiae) Zapadne crkve, a već u 5. stoljeću papa Lav I. naredio je da se njegov spomendan (koji se slavi 28. kolovoza, na dan njegove smrti) slavi s jednakim počastima kao i spomendan svetih apostola.

OPŠIRNIJE