"Prilično dobro me zdravlje služi, a postiti je lijepo. To ne bih ostavila dok god se mogu kretati i dok mi svijest radi", govori Emina, odišući energijom koja opovrgava njezine godine.
Iako je zakoračila u deseto desetljeće života, Emina Pandur (90) iz Blagaja bez iznimke posti svaki dan mjeseca ramazana. U razgovoru za Anadolu otkrila je kako je post, treći od pet stupova islama, počela prakticirati još kao sedmogodišnja djevojčica, pa je iza nje danas 83 ramazana posta.
Druga je trećina mjeseca ramazana. Dok poslijepodnevno hercegovačko sunce još obasjava blagajske kamene avlije, na vratima svoga doma, nadomak vrela Bune, ekipu Anadolije dočekuje nena Emina.
"Bujrum", pokazuje rukom da uđu u kuću, ostavljajući dojam iznimno vitalne starice. Na komodi su naočale i primjerak Kur'ana. Priča kako je rodom iz Bivoljeg Brda kod Čapljine, a sredinom prošlog stoljeća udala se u Blagaj.
Za svoje godine, kaže, zdravlje je dobro služi.
"Prilično dobro me zdravlje služi, a postiti je lijepo. To ne bih ostavila dok god se mogu kretati i dok mi svijest radi", govori nena Emina, odišući energijom koja opovrgava njezine godine.
Koliko je fizički vitalna, toliko je primjetna i njezina mentalna bistrina – jasnoća misli i duboko razumijevanje suštine posta i namaza.
Za Eminu ramazan nije samo odricanje od hrane i pića, nego potpuna duhovna posvećenost. Ističe kako je to najodabraniji mjesec u kojem se spušta Božja milost, ali naglašava da su post i molitva neraskidivo povezani.
"Postiti i klanjati se mora. Ne može se postiti bez namaza. To je najodabraniji mjesec jer se u njemu uči Kur'an. U ramazanu je svako dobro", kaže Emina, dodajući kako je za post najvažnije donijeti čvrstu odluku.
Kritična je prema onima koji tvrde da je post težak i kao opravdanje navode posao i svakodnevne obveze. Prisjeća se vremena kada se radilo mnogo teže nego danas, bez suvremene mehanizacije, ali se vjera nije zapostavljala.
"Prije je bilo više tereta. Želo se žito ručno, nije bilo freza ni ovih čuda. Bilo je teže, ali se postilo obavezno. Danas kažu 'ja radim, ne mogu'. Nije to opravdanje, samo treba odluku donijeti", kaže ona.
S radošću se prisjeća ramazana iz svoje mladosti. Blagaj je tada, kaže, bio pun ljudi, a kuće prepune čeljadi.
"Znalo nas je biti devetnaestero u jednoj kući. Kad je iftar, djeca su bila prva na redu, njima se sinija postavljala. Pa onda muškarci i žene. Radilo se puno, ali kad nastupi vrijeme namaza, sve se ostavlja i ide se Bogu na sedždu", prisjeća se nena Emina.
Danas su njezini dani mirniji, ispunjeni kućnim poslovima i ibadetom. Ni u devedesetoj godini ne propušta odlazak u džamiju na rani sabah i teravih-namaz. Posebne riječi pohvale ima za lokalnog imama Hišama ef. Hafizovića, u čijoj smo prisutnosti i razgovarali s Eminom.
Emina, kao žena iza koje je devet desetljeća života, na svijet gleda skromno i svjesna prolaznosti dunjaluka, a mladima ima jednostavne i snažne poruke. Naglašava važnost istine i poštovanja roditelja.
"Ako možeš pomoći – pomozi, ako ne možeš – nemoj ni odmagati. Ne petljaj se tamo gdje se ne govori istina. Čim čujem da se negdje ne govori istina, ja odlazim", kaže Emina.
Mladima poručuje kako su vrijednosti koje su je održale kroz život jednostavne: okrenuti se Bogu, poštovati roditelje i držati se pravoga puta.
Na kraju susreta nena Emina nam je, uz zavidno poznavanje pravilnog učenja, proučila odlomke iz Kur'ana, prve dijelove sure Jasin.
Ostavljajući nenu Eminu u prediftarskoj blagajskoj tišini, ostaje snažan dojam ove povijene, ali dostojanstvene starice, koja poručuje da je moguće ostati uspravan pred Bogom i pred ljudima čak i kada leđa pritisne devet desetljeća života.
