Svjedočanstvo afričke misionarke sestre Andrijane

U sklopu devetnice Velikoj Gospi, u župi Potoci u ponedjeljak 12. kolovoza 2019., nakon uobičajene pobožnosti BDM slijedilo je misionarsko svjedočanstvo sestre Andrijane Galić, misionarke u afričkoj državi DR Kongo. Sestra Andrijana je u svom svjedočanstvu prikazala život misionara u Kongu, kao i život samih kongoanaca.

Na kraju svjedočanstva, okupljeno mnoštvo vjernika, pozdravilo je sestru dugim pljeskom. Nakon njenog izlaganja u kojem je između ostaloga, usporedila naš život ovdje i život ljudi u Kongu.

''Mnogi slušatelji su shvatili da mi iako zemlja koja proživljava gospodarsku krizu, živimo u izobilju kojeg nismo ni svjesni, a zbog svojih često nepotrebnih i nerealnih životnih očekivanja, nismo svjesni onog što imamo. Svjesni da u ovoj devetnici nije dovoljno samo moliti, naši su župljani otvorili svoje veliko bjelopoljsko srce, te svojim novčanim prilozima-odricanjem pomogli djelovanje sestara u africi'', poručili su iz ove župe.

Sestra Andrijana je prije dvije godine započela svoj misionarski rad u ovoj afričkoj državi, gdje njezina zajednica Školskih sestara franjevaka ima svoje nekolike zajednice. Kao sestra Hercegovačke provincije djeluje zajedno sa sestrama Splitske provincije, koje su došle u DR Kongo prije 45 godina. Svojim radom u školstvu, zdravstvu i katehezi svjedoče kršćansku ljubav u svom redovničkom pozivu.

Školske sestre franjevke Krista Kralja ove godine slave 160 godina od svog utemeljenja. U hrvatskom narodu sestre djeluju u tri provincije: Hercegovačkoj, Hrvatsko-bosanskoj i Splitskoj provinciji. U Hercegovinu su došle prije više od sto godina. Ova zajednica ima svoje sjedište u Rimu, a nastala je u Mariboru. Družba ŠSFKK ima svoje početke u Grazu, u Austriji. Prva podružnica  mariborske Družbe Školskih sestara izvan slovenskog etničkog područja otvorena je u Mostaru gdje su sestre došle na poziv mostarskog biskupa fra Paškala Buconjića godine 1899., da preuzmu skrb za djecu u ženskom sirotištu koje je on tek bio otvorio.

U Potocima-Bijelo Polje sestre djeluju od 1910. godine, gdje su imale žensko sirotište i osnovnu školu do Drugog svjetskog rata. Kao što znamo u Domovinskom ratu bjelopoljski sestarski samostan je uništen. U ratnom sukobu sa Srbima zapaljeno je samostansko kroviše, a u ratnom sukobu sa muslimanima materijalna šteta je bila totalna, ostali su samo samostanski zidovi.

Danas sestre, njih tridesetak, žive u novoizgrađenom samostanu. Bjelopoljski samostan jest kuća odgoja za redovničke pripravnice, pri samostanu je i dječji vrtić Sv. Klara, duhovni centar, a dvije sestre pomažu u župi. Stari razrušeni samostan je ostao neobnovljen kao opomena i sjećanje na jedno ludo i besmisleno ratno vrijeme.