Kako funkcionira predškolski program u HNŽ-u?

Merima Đulić, profesorica razredne nastave, za sebe kaže da već 20 godina radi jedan od najljepših poslova na svijetu, a to je rad s djecom. Ova učiteljica svjesna je da razvoj osobnosti počinje u najranijem dobu, još u predškolskom uzrastu.

Prva osnovna škola u Stocu, gdje je ova učiteljica zaposlena, jedna je od obrazovnih ustanova u kojima su u proljeće 2018. godine mališani imali priliku pohađati program predškolskog obrazovanja u godini pred polazak u školu.  Upravo je Merima Đulić radila s njima, da bih ih ove godine dočekala kao učiteljica u prvom razredu.

"Predškolski odgoj je jako bitan u razvoju djeteta. Kako na kognitivnom, tako i na emocionalnom, ali i socijalnom planu. Znamo da se od rođenja pa do šeste godine razvija oko 85 posto mozga. Kada krenu u redovno školovanje primjetna je razlika između djece koja imaju iskustvo predškolskog obrazovanja i one koji ga nemaju. Ta razlika je ogromna. Zato me ljuti što nadležne institucije nemaju sluha da omoguće da sva djeca ostvare svoje pravo na predškolsko obrazovanje“, kaže ta učiteljica.

Njeni učenici su među rijetkima u Hercegovačko-neretvanskoj županiji koji su imali sreću pohađati svojevrsni „pripremni razred“. Ova županija je među tri u našoj zemlji gdje se zakonom obavezni program predškolskog obrazovanja u godini pred polazak u školu ne sprovodi u punoj mjeri. Naime, Zakon o predškolskom odgoju Hercegovačko-neretvanskoj županiji, usvojen 2000. godine, još nije harmoniziran sa  Okvirnom zakonu o predškolskom obrazovanju i odgoju u Bosni i Hercegovini, usvojenim 2007.

U nadležnom ministarstvu u Mostaru svjesni su problema i ulažu napore da se ubrza donošenje zakona, o čemu govori Nefiza Dautović, stručna savjetnica za predškolsko i inkluzivno obrazovanje u Ministarstvu obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanske županije.

"Ministarstvo obrazovanja je partner kada je uvođenje djece u obavezno predškolsko obrazovanje u pitanju. Pod parolom 'Uključi me', kroz različite aktivnosti uspjeli smo poslati snažnu poruku da je rani rast i razvoj izuzetno važan za odrastanje svakog djeteta. Nažalost, naš kanton nema usuglašen novi zakon o obaveznom predškolskom obrazovanju. Mi smo imali sreću da je naš ministar kreirao taj zakon, ali je na čekanju zbog drugih prioriteta. Otvorili smo teme na Skupštini i u predškolskim ustanovama na nivou općina. Imamo gotov program kao i akcioni plan koji će osigurati dostupnost usluga za svu djecu. Trenutno se implementiraju pripremni programi“, tvrdi Dautović. 

Spremnost da se situacija izmijeni, potvrđena je i ljetos, kada je organizacija Save the Children uz podršku Ministarstva obrazovanja HNŽ organizirala događaj za djecu pod nazivom „Otvoreni predškolski dvosat“ u Mostaru. Za neke mališane bila je ovo prilika da prvi put zajedno s vršnjacima dožive radost i uzbuđenje zajedničkih aktivnosti i usvajanje novih znanja na kreativan način.

„I ja sam sa svojih 11 predškolaca iz Stoca krenula na dvosat koji je organizirao Save the Children. To što su djeca doživjela teško se može opisati. Već i sam susret s vršnjacima iz ostalih sredina bio je nevjerojatan. Kao da se otvorio novi svijet za svu tu djecu, počela se slagati jedna slagalica puna emocija i ljubavi za njih. Taj dan djeca pamte i danas“, prisjeća se učiteljica Đulić.

A slična iskustva dijele i djeca iz mjesta Čerin koje se nalazi na zapadnom dijelu općine Čitluk:

„Jedna baka koja je dovela unuka na „Otvoreni predškolski dvosat“ pitala ga je kako mu se svidjelo. Mališan je rekao 'Ovo mi je najljepši dan u životu'. To mnogo govori. Zamislite da djeci iz ruralnih sredina omogućite redovno pohađanje predškolskih programa, zamislite kako bi se to odrazilo na njihovo djetinjstvo i kakve bi poglede na svijet imala“, govori Pero Petrušić, direktor O.Š. Čerin.

Ova škola, koja broji oko 350 djece, s dva područna odjeljenja pokriva oko deset sela. Djeca koja žive u udaljenim područjima nerijetko odrastaju lišena bilo kakvog kontakta s vršnjacima.

„Kada upisujemo nove generacije, samo jedno ili dvoje ima neko predznanje iz predškolske ustanove. Razlike su goleme, od socijalizacije, njihove samostalnosti. Učiteljice mi pričaju kako neka od djece ne znaju zavezati vezice na cipelama ili ne mogu sami ići u toalet. Nisu imala mogućnost to naučiti, čuvale su ih bake. Mnoga djeca ranije nisu imala susrete s drugom djecom i u školi se boje, mnogo im treba da prevaziđu taj strah. To se najbolje vidi kad dođe do sukoba, mnogo brže takve situacije rješavaju djeca koja su pohađala predškolsko“, ističe direktor Petrušić.

Poučen ovakvim iskustvima, direktor je svojoj lokalnoj zajednici i županijskim vlastima ponudio rješenje u korist djece.

„Godine 2013 je naša škola prvi put učestvovala u programu za rano učenje koji je kroz tri generacije obuhvatio oko devedesetero djece. Tada  se rodila ideja da područna škola Donji Veliki Ograđenik, koja ima samo dvadesetak učenika, a zgradu od nekih 300 m2, prenamijenimo u dječji vrtić. Odradili smo idejni projekt koji predviđa rekonstrukciju dijela zgrade s dvoranom, pristupili smo istraživanju, anketirali oko 65 roditelja iz navedenih deset sela, od kojih se velika većina izjasnila da bi slala djecu u ovu predškolsku ustanovu. Na nama je sada da radimo. Zgrada je ušla u razvojnu strategiju Općine Čitluk kako bi se u narednih pet godina prenamijenila u vrtić“, kaže direktor Petrušić.

Praksa u drugim županijama pokazala se uspješnom – u mnogim lokalnim zajednicama, pogotovo u udaljenim područjima, za obavezni predškolski program prenamijenjeni su raspoloživi prostori u osnovnim školama ili drugim javnim ustanovama. Pojedine županije prvenstveno Zeničko-dobojski, Tuzlanski, Bosansko-podrinjski i Posavski kanton, uspjeli su dostići skoro stopostotni obuhvat djece predškolskim programom, zahvaljujući, između ostalog, podršci organizacije Save the Children.

 „Vjerujem da je problem u novcu, ali moglo bi se riješiti makar obavezni predškolski program, tih 150 sati u godini pred polazak u školu, da se toj djeci, koja nemaju mogućnost ići u vrtić, omogući to.  Koliko učionica zjape prazne jer nema dovoljno djece, a vrlo ih je jednostavno prenamijeniti. To ne košta puno, a bilo bi puno pozitivnih rezultata“, zaključuje direktor Pero Petrušić.

Organizacija Save the Children u BiH intenzivno je posvećena stvaranju mogućnosti da sva djeca dobiju pristup obaveznom predškolskom obrazovanju, bez obzira na mjesto stanovanja, etničku pripadnost, spol ili zdravstveno stanje.

Kroz uspostavljanje centara za rani rast i razvoj, opremanje učionica za odvijanje obaveznog predškolskog programa, obuke za pedagoško osoblje, te kreiranje neophodnih stručnih resursa, Save the Children pruža direktnu podršku obrazovnim vlastima i profesionalcima u unapređenju kvaliteta predškolskog obrazovanja u BiH.

U partnerstvu s nadležnim obrazovnim i institucijama vlasti, posljednjih godina urađen je veliki pomak kroz uvođenje obaveznog predškolskog programa na većini teritorije BiH.  Za nadati se da će i mališani iz Hercegovačko-neretvanske županije uskoro dobiti tu zakonsku mogućnost, što u ovoj fazi najviše ovisi od županijskih vlasti.