Tri knjige Ante Žužula Marinovića predstavljene u Kosači

U Maloj dvorani Hrvatskog doma Hercega Stjepana Kosače u četvrtak su predstavljene tri knjige Ante Žužula Marinovića. Ovo je prvo predstavljanje knjiga ovog autora u gradu na Neretvi.

Ante Žužul do sada je objavio šest zbirki poezije te priredio hrvatsko-njemački izbor imotskih narodnih pjesama Knjigu piše Ivan Ban.

''Knjige su pisane slobodnim stihom, u njima ima poneka rima i to je to. Radi se o poeziji, a poezija je sve oko nas i sve u nama tako da se ima o čemu pisati, nikada nije sve ispjevano. "Ušutkajte pjesnika i bit će manje riječi među nama, manje slučajnog sjaja, manje tajanstvenog leta. Sigurniji bit će trenutak, a izgubljeno bit će doba", to je pjesma Vlade Gotovca i, po mom mišljenju, moto cijele poezije'', kazao je Žužul.

O knjigama je govorio Mladen Vuković, a stihove je kazivao Branimir Jonjić, Luka Žužul i autor. U glazbenom dijelu nastupila je grupa Čarobnjak Willy koja je uglazbila nekoliko Žužulovih pjesama.

Ante Žužul, pjesnik, esejist i golklorist, rođen je 8. lipnja 1946. u Grubinama kod Imotskog gdje i danas živi. Osnovnu školu polazio u Krivodolu od 1953. do 1961. Trgovinsku školu 1963. završava u Splitu.

Poeziju i eseje objavljivao je u mnogim časopisima i tjednicima. Pjesme su mu prevođene na slovenski, njemački i hebrejski jezik i uvrštene su u više antologija i školskih čitanki.

Četrdeset i više godina bavio se knjižarstvom. Vodio je knjižaru NZMH u Imotskom. Član DHK postao je 1988. godine. Posjeduje jednu od većih privatnih knjižnica u Hrvatskoj s fondom od preko 6000 naslova i zbirku etnografskih predmeta i antikviteta od kojih su neki stari više od tristo godina. Njegova poezija crpi na izvorima usmene književnosti.

Već prvom zbirkom Zvjezdana smrt izgrađuje prepoznatljivu poetiku koja se tematski, motivski i sadržajno uz usmenu poeziju naslanja i na zavičajni južnodalmatinski, osobito imotski areal. Iako je njegova poezija nastala mimo generacijskih utjecaja, u njoj se vide natruhe srodnih senzibiliteta hrvatskih i inozemnih klasika: Kranjčevića, Vidrića, Ujevića, Šimića, Matoša, Kamova, Kaštelana, Šopa, Miljkovića, Lorke, Heinea, Goethea, Jesenjina i drugih. I u svojim idućim zbirkama Otvorite škure i Licem zemlje bavi se ontološkim pitanjima smrti i egzistencije, kulturološkim problemima oživljavanja arhetipskog i arhijezika kao jezika počela.

U svim knjigama propituje i antropološki odnos subjekta i prirode motivima neraskidivosti čovjeka i korijena i mogućnosti jezika kao gradbenog svijeta pjesme, i to na razinama ritma, idiolektičnosti i onomatopejskih učinaka.