Knjige "Sve bio je ritam" i "Azrini svjedoci" predstavljene u Mostaru

Sinoć je u prepunom Klubu 27 u Muzičkom centru Pavarotti održana Promocija knjiga Borisa Leinera "Sve bio je ritam" i "Azrini svjedoci".

O Leinerovim knjigama, o Azri, o nekim "boljim prošlim vremenima", govorili su novinar, Oliver Cvitković, Borisova supruga, Jasminka, te sam autor, dok je promocijom moderirao Mili Tiro. Za muzički ugođaj pobrinuo se mostarski muzičar, Dražen Majerski, koji je s Borisom otpjevao neke od Azrinih hitova.

Inače, promocijom knjiga Borisa Leinera započeo je treći po redu Mix Art Fest, koji je ove godine posvećen obilježavanju 25. godišnjice postojanja Muzičkog centra Pavarotti.

Također, sinoćnji događaj bio je odlična uvertira u ovogodišnju, osmu po redu, Gitarijadu "Na putu za jug", koja počinje u petak, 14. 10.

Inače, posljenja knjiga koja je izašla su 'Azrini svjedoci' u kojoj je ukoričena 101 priča iz publike. Boris Leiner i njegova polovica Jasminka Mitrić pristupili su joj slično kao što je učinjeno u dokumentarcu o Bruceu Springsteenu 'Springsteen & I', u kojem se iz rakursa fanova mogao dobiti stvaran, ogoljeli potencijal umjetnika, kao i njegova pozicija među društvenim parametrima.

Druga je to knjiga Borisa Leinera o Azri, nakon autobiografske 'Sve bio je ritam' i još jedna vizura koja rasvjetljava legendu o bendu o kojemu je zasigurno napisano najviše knjiga na ovim prostorima, uključujući ukoričenu doktorsku disertaciju Zlatomira Gajića 'Rok pesnik Branimir Džoni Štulić'.

Boris i Jasminka su ranije za T-portal kazali kako je ovo edinstvena perspektiva na temu Azre, do sada neobrađena:

''More literature napisali su kritičari, teoretičari, pa i mi iz benda - naše autobiografije. Knjiga 'Azrini svjedoci' posebna je jer obuhvaća fanove iz cijele regije - od Azrinih početaka do danas, iz gradova i provincija, raznih godišta i profesija - te daje dragocjene osobne detalje o fenomenu Azre i ljudima zbog kojih se ta glazba još aktivno sluša''.

U spomenutom intervjuu kazali su da su do priča fanova dolazili privatno, pozivali ih preko društvenih mređa u ime starih dobrih dana, čak i putem radijskih intervjua.

''Neki su poslali priču, pa nismo saznali odakle su dobili informaciju. Tematika je bila Azra - jednostavno. Kako su pristizale priče, nekako su se same po sebi sortirale po tematici i senzibilitetu. Uglavnom, nit vodilja svakog poglavlja je labava kronologija. To je bio logičan izbor - da bude koliko-toliko pregledno, jer ima preko sto pisaca''.